Adekvatno liječenje akutne traumatske boli značajno utječe na posljedice traume te pojavu i trajanje kronične boli. Politrauma, opekline i posttraumatske glavobolje su događaji praćeni intenzivnim i kroničnim bolovima. Poslijeoperacijska bol povećava mogućnost nastanka poslijeoperacijskih komplikacija, podiže trošak medicinske skrbi i liječenja i smetnja je povratku aktivnostima svakodnevnog življenja. Za liječenje akutne boli preporučuju se opioidi, nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL), paracetamol, metamizol, lokalni anestetici te adjuvantni analgetici. Traumatska bol u pedijatriji i gerijatriji predstavlja vrlo složene entitete jer posebne skupine treba liječiti specifičnim pristupom. Ozljede su dominantni događaji u starijoj životnoj dobi, a njihove posljedice mnogo su teže nego u mlađih osoba.

Liječenje boli u gerijatriji je specifično i najčešće zahtijeva individualni pristup prožet psihološkim, obiteljskim i socioekonomskim elementima. Dječja populacija je najčešće traumatizirana skupina. Ozljede su u djece visoko na listi pobola i smrtnosti. Nakon traume najčešće uz ozlijeđeno dijete imamo još nekoliko bolesnih članova obitelji što znatno komplicira terapeutski pristup traumatiziranom djetetu. Uloga tima obiteljske medicine u liječenju traumatske boli značajna je zbog velike incidencije trauma i potrebe da kontinuirano skrbi o pacijentu i pomogne mu smanjiti ili ukloniti bol te tako utjecati na poboljšanje kvalitete života.

Rudika Gmajnić