Uzorak je sačinjavalo tridesetoro djece u dobi 7-8 godina koja su zbog razloga tjelesne bolesti morala biti hospitalizirana i tako "ostati sama", bez roditelja i drugih njegovatelja. Kontrolnu skupinu činio je uzorak od tridesetoro tjelesno zdrave djece koja nisu odvajana od roditelja i koja pohađaju drugi razred osnovne škole. Ispitivanja su provedena na Odjelu pedijatrije zadarske Opće bolnice, te u jednoj zadarskoj osnovnoj školi.
Rezultati ukazuju na to da vrlo malo djece u svom ranom razvoju koristi prijelazne objekte (ispitivana i kontrolna skupina). Gotovo nikakav porast, čak ni samo privremenih emocionalnih i ponašajnih problema, ne prati odvajanje zbog hospitalizacije.
Značajan porast tjelesnih problema u hospitalizirane djece, te više prisutnih poremećaja pažnje u kontrolnoj skupini, vjerojatno su više odraz same situacije u kojoj se dijete nalazi, nego objektivni pokazatelji stanja. Također nešto više eksternalizirajućih problema (ne značajno) u kontrolnoj skupini u odnosu na ispitivanu skupinu, također je vjerojatno više odraz situacije nego stvarnog mentalnoga stanja djeteta. Samo izuzetno pojavljivanje regresivnih simptoma kao reakcije na odvajanje općenito, može biti opominjući znak većeg funkcioniranja na obranama, a ne samo znak dobre adaptacije djeteta na samo odvajanje.
Potrebno je provesti daljnja istraživanja o upotrebi i značenju prijelaznih objekata za mentalni razvoj.

Vera Klarić