Bolesno dijete zahtijeva poseban pristup s obzirom na njegov ograničen kapacitet za racionalizaciju i kao takvo predstavlja izazov za svakog liječnika. Međutim, osim što liječnik brine za bolesno dijete, liječnik se mora pobrinuti i za roditelje djeteta kako bi zajedno mogli adekvatno skrbiti za bolesno dijete.  

U bolesti se javljaju različiti strahovi, a za liječnika je od posebne važnosti razumjeti primarnu odgovornost roditelja za dijete. Liječnik mora biti svjestan da nedostatak informacija i komunikacije, strah od nepoznatog kao i strah od medicinskih postupaka mogu biti izvori stresa za roditelje bolesnog djeteta, a posljedično tome može se u njih pojaviti anksioznost, depresija i posttraumatski stresni poremećaj. Strah je dominantna emocija koja se javlja kao reakcija na stres, kako kod roditelja, tako i kod bolesnog djeteta.

Prof. Grubić je naglasila da na neke od tih reakcija liječnici mogu utjecati i tako ih modulirati. Često je prisutan strah od nepoznate okoline i nepoznatog vremenskog perioda koji je pred njima te je važno roditelje pripremiti za postupke koji slijede, informirati ih o stanju njihovog djeteta te ohrabriti roditelje da se usmjere na sadašnji trenutak. Također, prisutan je strah od gubitka djeteta te je potrebno pomoći roditeljima da izraze svoju zabrinutost, a poželjno ih je i uputiti psihologu.

Nakon što liječnik dozna dosadašnje spoznaje pacijenta i roditelja potrebno je korigirati nejasnoće, osigurati dovoljno prostora i vremena, prisutnost oba roditelja te omogućiti roditeljima da prorade informacije.

Važno je da liječnik informacije daje postupno i prilagođeno emocionalnom stanju roditelja, ali i da pokaže brigu, suosjećanje i povezanost s pacijentom i njegovom obitelji. P

rof. Grubić je naglasila da liječnik mora biti spreman pokazati i vlastitu emociju o situaciji. Također, korisno je omogućiti roditeljima kontakt s drugim obiteljima bolesne djece.