Međunarodni dan osoba s Down sindromom, 21. ožujka 2013.
21.03.2013.
Down Syndrome International (DSI) je službeno odredio 21. ožujak kao Svjetski dan Downovog sindroma. Prvi puta je Svjetski dana Downovog sindroma obilježen 2006. godine. DSI je odlučila da ne određuje specifične teme ovogodišnjeg dana, dajući time veću fleksibilnost pojedincima i organizacijama u svijetu koje će same odabrati temu relevantnu za njihove zajednice.
Obilježavanje Svjetskog dana Downovog sindroma ima za cilj promovirati svijest i razumijevanje Downovog sindroma, kao i pitanja vezana uz: mobiliziranje podrške i priznavanje dostojanstva, prava i dobrobiti za osobe s Down sindromom.
Down sindrom 1.pngPrema Izvješću o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (17. siječnja 2013. godine), u RH živi 1528 osoba s Down sindromom, od toga u Zagrebu 319.
Oko 55% osoba s Down sindromom su djeca i mladi od 0-19 godina, podjednako oba spola, što pokazuje da je Republika Hrvatska izuzetno poboljšala zdravstvenu skrb građana s Down sindromom i omogućila im dulji životni vijek, posebno kroz operativne zahvate srca na koju su djeca s Down sindromom upućivana kao i sva druga djeca, što nije bio slučaj prije 15-tak godina.
Oko 62% vještačenih osoba s Down sindromom u sustavu socijalne skrbi ima potrebu za punim opsegom tuđe njege i pomoći. Najčešće zabilježene komorbidetne dijagnoze su umjerena mentalna retardacija, prirođene srčane greške, poremećaj razvoja govora, oštećenje vida.
Down sindrom 2.jpgUdruge okupljene u Hrvatsku zajednicu za Down sindrom okupljaju oko 440 obitelji, uglavnom s djecom. Udruge nastoje nadopuniti ono što sustav (socijalni, zdravstveni, obrazovni) nije u mogućnosti te podići standard rane edukacije djece kako bi mogla postati ravnopravni članovi društva te pohađati redovne vrtiće i učiti u redovnim školama sa svojim vršnjacima. Napredak je vidljiv iz godine u godinu uz pozitivne promjene u sva tri sustava, no cijelo društvo očekuje još jako puno posla kako bi djeca, mladi i odrasli s Down sindromom u RH mogli biti ravnopravni članovi društva te svojom ljubavlju, jednostavnošću i iskrenošću obogaćivati svakodnevnicu svih nas koji živimo s njima.
Nažalost, normalan život u obiteljima, vrtićima, školama, ali i na radnom mjestu danas je omogućen još uvijek vrlo malom broju osoba s Down sindromom.