Budući da od bolesti srca i krvnih žila, posebice infarkta srca, koronarne bolesti i moždanog udara, umire svaki drugi građanin Europe, ali i Hrvatske, jasno je zašto se ovom javnozdravstvenom problemu posvećuje velika važnost. "U usporedbi sa prošlim europskim smjernicama iz 2007. godine različita je nova podjela stupnjeva kardiovaskularnog rizika na četiri razine sukladno SCORE sustavu: vrlo visoki, visoki, umjereni i niski rizik. Naime, iako je rizik zapravo dio kontinuuma, iz praktičnih je razloga u svakodnevnom radu potrebno imati neke uporišne točke odnosno razdjelnice. Ranija podjela osoba bez dokazane kardiovaskularne bolesti samo na one s povećanim rizikom (SCORE >5 posto) koje treba liječiti (što su liječnici pod snažnim utjecajem farmaceutske industrije u pravilu tumačili isključivo potrebom za propisivanjem lijekova) i one s rizikom manjim od 5 posto koje se pak uopće nije liječilo, nije više bila prihvatljiva. Stoga je u ovim smjernicama primijenjen sustav stupnjevanja ukupnog rizika za kardiovaskularne bolesti u četiri kategorije", ističe Željko Reiner, predstojnik Klinike za unutarnje bolesti KBC-a Zagreb koji je jedan od glavnih autora novih smjernica, ali i onih iz 2007. godine. Druga važna novost, dodaje dr. Reiner, jest to da su mnoge zemlje na temelju epidemioloških podataka u proteklih pet godina prešle iz onih visokog kardiovaskularnog rizika u one niskog (primjerice, Velika Britanija, Irska i Slovenija) dok je Hrvatska ostala u skupini onih s visokim rizikom. "To je, naravno, još uvijek bolje od skupine s vrlo viskim rizikom u koje se ubrajaju poglavito zemlje istočne Europe", pojašnjava dr. Reiner.

Dodaje kako je važnost tih promjena i u tome jer se, ovisno o stupnju rizika zemlje, na temelju postojanja faktora rizika za kardiovaskularne bolesti izračunava kardiovaskularni rizik pojedinaca u njoj. Značajna novost u novim smjernicama je i u posvećivanju mnogo veće pozornosti psihosocijalnim čimbenicima kardiovaskularnog rizika (osim što se velika pozornost, naravno, i dalje treba posvećivati odavno poznatim faktorima kao što su poremećaji masnoća u krvi, povišeni krvni tlak, pušenje, debljina i slično). U psihosocijalne faktore prvenstveno se ubrajaju niski socioekonomski status, slabije obrazovanje, stres na poslu i u obitelji, nezaposlenost i strah od gubitka posla, depresija i slično.