Bolesnici s povišenom razinom šećera u krvi kod prijema u bolnicu zbog pneumonije, imaju veću smrtnost u odnosu na bolesnike s istom dijagnozom i normalnim razinama glukoze, rezultat je multicentrične kohortne studije objavljene u časopisu British Medical Journal.
Dr. Philipp M. Lepper, liječnik konzultant na internom odjelu Sveučilišne bolnice Saarland, u Hamburgu, u Njemačkoj i kolege, skupili su podatke od Njemačke mreže vanbolnički stečenih pneumonija (community-acquired pneumonia, CAPNETZ) od srpnja 2012. godine do prosinca 2009. godine.
Od 7400 bolesnika uključenih u kohortu, 509 ih je isključeno zbog pomanjkanja informacija o smrtnosti. Analiziran je 6891 bolesnik iz 12 kliničkih centara širom Njemačke.
U razdoblju od 28 dana 324 (4,7%) bolesnika je umrlo, preostalih 514 (7,5%) je umrlo unutar 90 dana i 648 (9,4%), unutar 180 dana.
Bolesnici s hiperglikemijom kod prijema u bolnicu imali su veću smrtnost unutar prvih 28 dana hospitalizacije (prilagođeni p =,001).
Bolesnici s blagom hiperglikemijom imali su povećani rizik smrtnosti unutar 90 dana od hospitalizacije u usporedbi s bolesnicima s normoglikemijom (HR=1.56; 95% CI, 1.22-2.01). Rizik je značajno rastao u bolesnika koji su imali koncentraciju glukoze 14 mmol/L ili više (HR=2.37; 95% CI, 1.62-3.46).
U prošlosti se stres glukoza često uzimala kao koristan adaptivni odgovor organizma radi povećane metaboličke potrebe mozga, skeletnih mišića, srca i ostalih organa za glukozom. Novi rezultati međutim govore suprotno. Hiperglikemija kod prijema u bolnicu radi vanbolnički stečene pneumonije dovodi do nepoželjnog ishoda i može predvidjeti smrtnost.
Ukupna smrtnost nakon 28, 90 i 180 dana bila je značajno veća u bolesnika s postojećim dijabetesom u odnosu na bolesnike bez dijabetesa (90 dan: 14.5% vs. 6.1%; crude HR=2.47; 95% CI, 2.05-2.98).
Test opterećenja glukozom i praćenje razine šećera u krvi nakon otpuštanja iz bolnice, nužne su mjere kako bi se spriječile subakutne i dugoročne komplikacije bolesti, zaključili su istraživači.
Postoji nekoliko ograničenja ove studije, a jedno od njih je utvrđivanje bolesnika s nedijagnosticiranim dijabetesom i bolesnika s hiperglikemijom uzrokovanom stresom.
Potrebna su brojna daljnja istraživanja kako bi se utvrdila moguća farmakoterapija koja bi dovela do smanjenja mortaliteta bolesnika s vanbolnički stečenom pneumonijom.
