U 1096 uključenih ispitanika izmjerena je najmanje jedna vrijednost glukoze u krvi od 2,8 mmol/l (50 mg/dL) ili manje tijekom boravka u bolnici. Od tih pacijenata, 961 ih je bilo na terapiji inzulinom dok ostali nisu. Nitko od njih nije koristio oralne antidijabetike tijekom boravka u bolnici.

Kontrolna skupina je bila skupina od 1794 pacijenta hospitaliziranih tijekom istog perioda i koji su se podudarali po spolu, rasi i dobi te kojima nijedna izmjerena glukoza u krvi nije bila manja od 3,9 mmol/l (70 mg/dL) tijekom boravka u bolnici. 736 ispitanika bilo je na terapiji inzulinom dok ostatak nije.

Smrtnost u bolnici bila je 22,1% među pacijentima s hipoglikemijom, dok je u grupi s normalnim vrijednostima glukoze bila samo 2,5 %. Među svim pacijentima s hipoglikemijom smrtnost je bila značajno niža kod pacijenta na terapiji inzulinom, tj. 20,3 % dok je u grupi sa spontanom hipoglikemijom bila 34,8 %.

Međutim, među svim pacijentima na terapiji inzulinom, smrtnost je bila značajno veća među pacijentima s hipoglikemijom u odnosu na pacijente bez hipoglikemije, 20,3 % u odnosu na 4,5%.

Pacijenti s hipoglikemijom često boluju i od ozbiljnijih bolesti. Većina studija, u bolničkom kao i u ambulantnom okruženju, pokazuju da je spontana hipoglikemija povezana s povećanom smrtnošću u usporedbi s hipoglikemijom uzrokovanom inzulinom, što potvrđuje i ova studija. Međutim, ova studija je pokazala da je smrtnost u grupi koja je primala inzulin i dalje jako visoka te na taj način sugerira samo djelomični, ako i takav, protektivni učinak inzulina. Terapija inzulinom demaskira hipoglikemiju mnogo lakše u bolesnijih pacijenata, a zašto hipoglikemija povećava smrtnost ostaje nepoznato.