Stručnjaci iz Microsofta proveli su istraživanje o porastu broja slučajeva cyberhondrije, fenomena koji podrazumijeva zabrinutost za zdravlje potaknuto čitanjem podataka s interneta. Usporedili su rezultate pretraga na običnim i medicinskim online tražilicama, preko kojih su tražene informacije o uobičajenim tegobama poput glavobolje, grčeva u mišićima i boli u prsima. Rezultati su uzrokovali zabrinutost.

Uzmimo, primjerice, običnu glavobolju. Da smo medicinski stručnjaci, znali bismo da postoji niz benignih čimbenika koji uzrokuju glavobolju, kao što su uzimanje kofeina, dehidracija i stres, dok su ozbiljni uzroci rijetki. Zašto onda pretraživanje o uzrocima glavobolje na uobičajenim online tražilicama, donosi jednako mnogo rezultata o tumoru mozga kao i rezultata o učinku kofeina?
Stvarna incidencija tumora mozga je približno 7/100 000 pa je na medicinskim stranicama ta diferencijalna dijagnoza znatno niže na popisu. No, kako laici mogu razlikovati znanstveno od senzacionalističkog?

Zabrinutost zbog informacija s Weba

Tražilice ne uzimaju u obzir demografske podatke o osobi koja provodi pretraživanje. Bol u prsima kod pretilog 65-godišnjaka u odnosu na 25-godišnju vitku ženu očito mijenja redoslijed diferencijalne dijagnoze, ali tražilice nemaju cijelu sliku i stoga rezultati ne mogu biti prilagođeni pojedincu.

Online informacije se često temelje na dokazima baziranim na istraživanjima o ljudima određene dobi, spola, etničke pripadnosti i društveno-ekonomskog statusa. Čitatelj bi se, zbog takvih potencijalno neodgovarajućih informacija, mogao nepotrebno zabrinuti.

Važna je i činjenica da je starosna dob osoba koje koriste internet za zdravstvena istraživanja najčešće manja od 35 godina, a kod takvih osoba najmanje je vjerojatno da će o tim informacijama obavijestiti svog liječnika, što znači da takvi podaci najčešće ostanu neprovjereni.

Zabludu korisnika interneta dodatno povećava načelo pristranosti zbog dostupnosti, po kojem veliki broj rezultata za tumor na mozgu u odnosu na rezultate za druge uzroke glavobolje, povećava vjerojatnost da osoba koja pretražuje pomisli da je teško bolesna. Mnogo je više literature napisano o ozbiljnim nego o manje ozbiljnim uzrocima glavobolje. Stoga rezultati tražilica češće daju stranice o tumoru, što povećava anksioznost osobe koja provodi pretraživanje.

Pozitivne prognoze

Je li prognoza za cyberhondrike stvarno tako loša? Malo je podataka o slučajevima kada je pretraživanje interneta nekome naškodilo. Sigurno postoje i prednosti korištenja interneta za informiranje o zdravstvenim problemima.

Stručnjaci smatraju da korištenje interneta na odgovoran način može biti korisno za pacijente. Internet može dati pozitivnu povratnu informaciju, nedostupnu putem drugih izvora i medija, omogućavajući interakciju i između pacijenata - putem internetskih foruma.

Forumi ili online zajednice formiraju se za ljude s određenom bolesti ili poznaju nekoga tko je obolio; to su pacijenti koji već imaju formalnu dijagnozu, čime su otklonjene opasnosti od samostalnog dijagnosticiranja putem interneta. Pacijenti tako mogu usporediti mogućnosti liječenja u različitim dijelovima zemlje i u drugim zemljama. Iako to može promijeniti spremnost pacijenata da prihvate tretman koji im nudi njihov liječnik, to može i omogućiti pacijentima da postanu aktivni sudionici u planiranju svog liječenja.

Liječnici u umreženom svijetu

Neki se liječnici osjećaju ugroženima zbog razine znanja koju imaju njihovi pacijenti te smatraju da je došlo do pomaka u hijerarhijskom odnosu između liječnika i pacijenta, osobito kada se radi o znanju.

Budući da pacijenti postaju sve više informirani, što se događa s profesionalnim identitetom liječnika?  Neki se liječnici osjećaju ugroženima zbog razine znanja koju imaju njihovi pacijenti te smatraju da je došlo do pomaka u hijerarhijskom odnosu između liječnika i pacijenta, osobito kada se radi o znanju.

Međutim, naglašava se da pacijenti često formuliraju vezu između simptoma i dijagnoze bez razumijevanja procesa između njih pa je posebice u takvim slučajevima važna uloga liječnika u »re-edukaciji« pacijenata i u korigiranju njihovog tumačenja informacija koje su pročitali na internetu. Uloga liječnika se mijenja, ali ne smanjuje. Pojedini liječnici oklijevaju prihvatiti tu promjenu, smatrajući da su online istraživanja pacijenata problematična te da je tumačenje tih istraživanja gubljenje vremena i dodatna odgovornost u njihovom ionako preopterećenom rasporedu.

Promicanje sigurnog pretraživanja interneta

Upućivanje bolesnika na službene adrese kao što je Zaklada za zdravstvo na internetu (Health on the Net Foundation, www.hon.ch), može pomoći pacijentima da se upoznaju sa sigurnim metodama u potrazi za zdravstvenim informacijama na internetu. Ta je zaklada razvila etički kodeks za web stranice o zdravlju, kojeg se moraju pridržavati sve web stranice koje nose njezin logotip.

Na pacijentovo korištenje interneta za informiranje o zdravstvenim problemima liječnici ne mogu utjecati te bi stoga liječnici trebali promovirati što sigurnije pretraživanje i uporabu informacija s interneta. S povećanjem dostupnosti softvera za web poslužitelje, svatko može na internet postaviti stranice koje prikazuju bilo kakve informacije.

Nemogućnost univerzalnog kontroliranja informacija na internetu znači da velik dio informacija u cyberspaceu može navesti na potpuno pogrešne zaključke i mogu povećati anksioznost pacijenata. Upućivanje bolesnika na službene adrese kao što je Zaklada za zdravstvo na internetu (Health on the Net Foundation, www.hon.ch), može pomoći pacijentima da se upoznaju sa sigurnim metodama u potrazi za zdravstvenim informacijama na internetu. Ta je zaklada razvila etički kodeks za web stranice o zdravlju, kojeg se moraju pridržavati sve web stranice koje nose njezin logotip. Na njihovim se stranicama može učitati alatna traka za preglednik interneta, putem koje se mogu pretraživati zdravstvene informacije na webu. Ako se stranica pridržava etičkog kodeksa zaklade, logotip se prikazuje uz poveznicu (link), omogućavajući korisniku siguran način pretraživanja.

S obzirom da istraživanja pokazuju da samo 15% korisnika interneta uvijek provjerava izvor i datum informacije koju čitaju online, čini se da postoje prednosti ovakve vrste resursa, što opravdava daljnja istraživanja temeljena na dokazima.

Možda bi se moglo potaknuti i opće tražilice poput Google-a da taj logotip prikažu uz web stranice u rezultatima pretraživanja, da bi se osigurala veća transparentnost kvalitete informacija koje korisnici čitaju.

Zaključak

Savjetuje se i da liječnici dodaju upite o korištenju interneta uobičajenim pitanjima koje postavljaju pacijentima, jer informacije s interneta mogu potaknuti pacijente da na drugačiji način sagledaju svoju bolest ili simptome.

Na nekim se sveučilištima uči studente medicine da rutinski pri uzimanju anamneze pitaju pacijente jesu li o svom zdravstvenom problemu istraživali na internetu. Savjetuje se i da liječnici dodaju upite o korištenju interneta uobičajenim pitanjima koje postavljaju pacijentima, jer informacije s interneta mogu potaknuti pacijente da na drugačiji način sagledaju svoju bolest ili simptome, a ovaj jednostavan upit može pomoći objašnjenju.

Pacijente treba upitat zašto dolaze s određenim informacijama s interneta i što im se stvarno događa, da bi ih se potaklo na obrazlaganje svoje stvarne zabrinutosti. Liječnike također valja upozoriti da ne pretpostavljaju da pacijenti ništa ne znaju, jer će mnogi od njih istraživati o svojim simptomima na internetu. Pitajući pacijente što su pročitali i gdje su pronašli informacije liječnici pokazuju da su zainteresirani i da cijene pacijentovo istraživanje. Tako se i pregled čini više usmjeren na pacijenta, što je odlika dobrih liječnika.

Doba »pacijenta stručnjaka« je počelo te umjesto da se liječnici bore protiv toga, trebali bi prihvatiti slobodu informiranja i pomoći pacijentima da informacije koriste odgovorno i na siguran način.

Djelomično preneseno iz: Kvantum tim

Tjedni glasnik o zdravlju (4. veljače 2011.)