Deklaracija skreće pozornost na infrastrukturna područja, kao što su: obrazovanje, regulativa i normizacija, profesionalnost medicinske i zdravstvene informatike kao struke, obveza ustanova, tijela državne uprave i dobavljača. Osim odgovora na pitanje "što?", Deklaracija odgovara i na najvažnije pitanje - "kako?".

Umjesto postojeće "atomiziranosti" i nepovezanosti projekata i rješenja, Deklaracijom se predlaže ostvarenje zajedničkog koncepta informatizacije u zdravstvu i za zdravlje putem uspostavljanja središnjeg tijela na državnoj razini (agencija, ured, zavod) u kojem će biti koncentrirana ekspertiza, odlučivanje i financiranje zdravstveno-informatičkih projekata na državnoj razini. Spomenuto središnje tijelo treba funkcionirati na načelima profesionalnosti, nezavisnosti i transparentnosti.

Svrha prijedloga koji se nudi Deklaracijom je u unapređenju upravljanja informatizacijom zdravstvenog sustava , čime bi se izbjegla zatvorenost unutar ustanova, omogućilo pribavljanje i svrhovito korištenje raspoloživih financijskih sredstava i stručnjaka, te ostvarila nužna suradnja, što bi rezultate u informatičkoj potpori zdravstvenom sustavu približilo optimumu.

Uvod

Suvremena je informacijska i komunikacijska tehnologija ušla u sve pore ljudskog života i postojanja, uključujući medicinu i zdravstvo, jer je to tehnologija koja olakšava pristup informacijama i omogućuje njihovo korištenje radi proširivanja znanja i osiguravanja argumenata za odgovorno odlučivanje. U isto vrijeme postoje primjeri pogrešne uporabe pa i zlouporabe te tehnologije, zbog čega se javlja potreba za uvođenjem reda u njihovoj primjeni. Da bi se izbjegle pogreške i zlouporabe informacijske i komunikacijske tehnologije u medicini i zdravstvu, a za dobrobit zdravlja građana, potrebno je ocijeniti mogućnosti komunikacije, utvrditi okvire uporabe, usvojiti standarde informacijske infrastrukture i kvalitete, sigurnosti, te definirati odgovarajuću edukaciju. Medicina i zdravstvo su vrlo osjetljiva područja sa stanovišta ljudskog života i rada, te svaka neadekvatna uporaba ili zlouporaba zdravstvenih podataka može dovesti do neželjenih ishoda. Činjenica je da se u Hrvatskoj radi na informatizaciji zdravstvenog sustava. Primarna zdravstvena zaštita je jednim dijelom informatizirana uglavnom u onom dijelu koji se odnosi na čuvanje podataka o pacijentima u digitalnom obliku i razmjeni podataka s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje.

Komponente koje će omogućiti liječnicima primarne zdravstvene zaštite da pomoću informacijske infrastrukture i informacijskog sustava neprekidno uče, rutinski se savjetuju (telemedicina) s kolegama i specijalistima, da pregledavaju i pune nacionalne baze podataka, da komuniciraju izravno s pacijentom putem informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT), još ne postoje ni u planovima, pa predstoji velik, organizirani posao.

Bolnice, kao i poliklinike, imaju svoje ideje i neprekidno rade na razvoju vlastitih informacijskih sustava koji bi zadovoljili njihove informacijske potrebe.

Zavodi za javno zdravstvo (ali i drugi) razvijaju podsustave koji se temelje na podacima koji velikim dijelom stižu iz zdravstvenih ustanova. Radi se često o podacima pohranjenim u medicinskoj dokumentaciji njihovih pacijenata. Međutim, slanje tih podataka zahtijeva dodatni rad liječnika ili drugog zdravstvenog osoblja na sastavljanju izvještaja temeljem podataka o radu i iz medicinske dokumentacije što nerijetko rezultira kašnjenjem, a ponekad i nepotpunošću podataka. Stoga i zdravstveno-statistička izvješća kasne.

Nadalje, zdravstvena je dokumentacija u pravilu fragmentirana (dio podataka o pacijentu se nalazi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, dio u bolnicama, a veliki dio medicinskih podataka pacijenti imaju kod svoje kuće). To također otežava liječnicima, odnosno pružateljima zdravstvene zaštite, pristup pacijentovim podacima - što stvara probleme u izravnom medicinskom radu.

Što se tiče samog procesa informatizacije zdravstvenog sustava može se primijetiti da on ne teče glatko. Zdravstveni profesionalci, kao korisnici zdravstvenog informacijskog sustava, u pravilu nisu uključeni u njegovo nastajanje, a s rezultatima, odnosno programskim rješenjima koja dobiju, nisu zadovoljni. Često nije jasno kako bi oni mogli utjecati na poboljšanje sustava, kome sugerirati i kako. Ili, kako bezbolno zamijeniti programsko rješenje koje ih ne zadovoljava. Zbog svega toga Odbor za e-zdravlje Akademije medicinskih znanosti Hrvatske predlaže deklaraciju kojom definira okvire primjene suvremenih tehnologija, edukacijske okvire zdravstvenih profesionalaca i općih informatičara, kao i okvire koji će omogućiti podizanje kvalitete e-zdravlja, a time i velikim dijelom kvalitete zdravstvenog sustava.

Sadržaj

   E-zdravlje
   Zdravstveni podaci i informacije su javni interes
   Osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite
   Definiranje djelatnosti medicinske i zdravstvene informatike (MZI) u zdravstvenom sustavu
   Osnivanje krovne institucije za medicinsku informatiku
   Uključivanje zdravstvenih djelatnika u profesionalne timove djelatnosti MZI
   Zakonska regulacija informatizacije zdravstva
   Upravljanje promjenama
   E-zdravlje u edukaciji zdravstvenih profesionalaca
   Zdravstveni/medicinski sadržaji u obrazovnom kurikulumu IKT- profesionalaca
   Obrazovanje za upravljanje promjenama
   Komunikacija zdravstvenih ustanova međusobno i s korisnicima zdravstvene zaštite
   Integriranost zdravstvenih informacija
   Zdravstvena statistika kao javni interes
   Zdravstveni registri
   Norme i normizacija
   Certifikacija programskih i drugih rješenja
   Obveze proizvođača programskih rješenja za zdravstvo
   Obveza usklađivanja s europskim inicijativama u e-zdravlju
   Kratice