Bolesnicima s kongenitalnom hiperplazijom nadbubrežne žlijezde (CAH) potrebna je doživotna terapija glukokortikoidima, što može negativno utjecati na mineralnu gustoću kostiju (BMD) i dovesti do sekundarne osteoporoze.

Istraživači su proveli opservacijsku studiju kako bi usporedili BMD 56 pretpubertetskih pacijenata s CAH zbog nedostatka 21-hidroksilaze (srednja dob, 7,9 godina; 53,6% djevojčica) koji su primali kroničnu glukokortikoidnu terapiju s onom od 60 zdravih podudarnih kontrolnih pojedinaca.

Analizirana je podskupina od 36 mladih odraslih pacijenata (47,2% žena) koji su završili pubertetski razvoj i ti su pacijenti uspoređeni s 51 mladim odraslim zdravim dobrovoljcima.

BMD je mjeren dvoenergetskom rendgenskom apsorpciometrijom u lumbalnoj kralježnici i cijelom tijelu; zabilježena je dob i antropometrijska mjerenja, a hormonska kontrola procijenjena je u vrijeme mjerenja BMD-a.

Bolesnici su primali hidrokortizon tri puta dnevno i mineralokortikoid jedan ili dva puta dnevno, s dozama glukokortikoida izraženim kao doza po površini tijela dnevno.

Vrijednosti BMD-a za cijelo tijelo bile su značajno niže u bolesnika s CAH nego u zdravih kontrolnih osoba za oba spola; međutim, BMD u lumbalnoj kralježnici nije se značajno razlikovao.

BMD z-rezultati opadali su od predpuberteta do odrasle dobi u bolesnika s CAH, osobito u lumbalnoj kralježnici mladih odraslih muškaraca.

Muškarci s CAH imali su značajno niži BMD u lumbalnoj kralježnici od kontrolnih pojedinaca, dok u žena nisu pronađene značajne razlike.

Gotovo 40% muških pacijenata s CAH-om imalo je lošu hormonsku kontrolu, što je naznačeno omjerom androstenediona/testosterona > 1. Dodatno, 20% mladih muškaraca s CAH-om imalo je hipogonadizam, koji je mogao pridonijeti smanjenoj BMD i osteoporozi.

"Smanjena razina testosterona i posljedični hipogonadizam mogli bi biti jedan od najvažnijih čimbenika koji utječu na ove rezultate", napisali su autori.