Kako bi osmislili strategiju borbe protiv raka, autori su se ugledali na izazov s kojim se suočavaju ljudi koji primaju presađene organe: ljudski imunološki sustav prepoznaje presađene organe kao strane objekte i pokušava ih eliminirati.

Imunolog i kirurg Yongxiang Zhao s Medicinskog sveučilišta Guangxi u Nanningu u Kini zapitao se može li iskoristiti ovaj odbjegli imunološki odgovor i usmjeriti ga protiv tumora.

Kako bi to učinili, Zhao i njegovi kolege kombinirali su lekcije iz transplantacijske medicine sa strategijom protiv raka zvanom onkolitička viroterapija, koja je prisutna desetljećima. Ovaj pristup iskorištava viruse da napadaju stanice raka ili da izazovu imunološki sustav da to učini.

Za ovu terapiju, Zhaov tim odabrao je virus newcastleske bolesti, koji može biti koban za ptice, ali uzrokuje samo blagu bolest ili je uopće ne uzrokuje kod ljudi. Primijenjen sam na tumore, virus ne uspijeva izazvati imunološki odgovor koji je dovoljno jak da bude od kliničke pomoći. Stoga je tim projektirao viruse newcastleske bolesti da nose genetske upute za enzim zvan α 1,3-galaktotransferaza. Ovaj enzim ukrašava stanice određenim svinjskim šećerima — upravo onima koji izazivaju žestok napad protutijela kod ljudi koji primaju transplantaciju svinjskih organa.

Istraživači su prvo testirali terapiju na cynomolgus majmunima (Macaca fascicularis). Pet majmuna s rakom jetre koji su primali samo fiziološku otopinu umrlo je u prosjeku četiri mjeseca nakon tretmana. Ali pet majmuna s rakom koji su primili virus koji kodira enzim preživjelo je više od šest mjeseci.

Istraživači su zatim testirali virus koji kodira enzim kod 23 osobe koje su imale razne vrste raka otporne na liječenje, uključujući one raka jetre, jednjaka, rektuma, jajnika, pluća, dojke, kože i vrata maternice. Rezultati su bili mješoviti. Nakon dvije godine tumori dvoje ljudi su se smanjili, ali nisu potpuno nestali. Tumori petero ljudi prestali su rasti. Tumori drugih sudionika prestali su rasti, ali su se zatim ponovno počeli širiti. Samo dvoje sudionika nije imalo nikakve koristi od liječenja, iako su druge dvije osobe odustale od ispitivanja prije kraja prve godine.

Za ljude koji nisu imali mnogo koristi od liječenja, to je moglo biti zato što je njihova bolest previše uznapredovala i liječenje je djelovalo presporo, kaže Zhao. On i njegovi kolege planiraju dodatno testirati sustav, u fazi II i III kliničkih ispitivanja, tijekom sljedećih nekoliko godina.