Je li plućna hipertenzija globalni zdravstveni problem?

Plućna arterijska hipertenzija pogađa 25 osoba (većinom žene) na milijun stanovnika u zapadnim zemljama, s godišnjom incidencijom od 2 do 5 slučajeva na milijun. Bolesnici s plućnom hipertenzijom mogu imati brojne komorbiditete kao što su visoko rasprostranjene virusne infekcije (npr. infekcija virusom humane imunodeficijencije) i parazitske bolesti (npr. shistosomijaza), kao i hemoglobinopatije kao što su bolest srpastih stanica i talasemija; stoga je vrlo velik broj pacijenata pogođen u područjima s niskim i srednjim dohotkom u Africi, Aziji te Južnoj i Srednjoj Americi.

Kako najbolje možemo procijeniti učinak plućne hipertenzije na desnu klijetku?

MRI srca je standard za procjenu desne klijetke jer omogućuje točna mjerenja volumena srca, mase, funkcije i protoka, kao i perfuzije miokarda. Nije široko dostupan, a sve se više koristi u centrima sa stručnim znanjem u dijagnosticiranju i liječenju plućne hipertenzije. Ostale napredne slikovne tehnike koje ostaju u području istraživanja uključuju trodimenzionalnu ehokardiografiju, četverodimenzionalni protok MRI i pozitronsku emisijsku tomografija (PET/CT), koje mogu pružiti jedinstven uvid u metaboličku aktivnost desne klijetke.

Koja su histološka obilježja plućne hipertenzije?

Histološke značajke plućne arterijske hipertenzije složene su i varijabilne zbog složenosti osnovnih bolesti. Međutim, postoji uobičajena patološka promjena poput remodeliranja triju slojeva distalne plućne vaskulature, što uključuje nekontrolirani rast endotelnih i glatkih mišićnih stanica i fibroblasta, te infiltraciju upalnih stanica, što zahvaća prvenstveno prekapilarne žile promjera od 50 do 500 μm. Također postoji proširenje sloja stanica glatkih mišića na tipično nemuskularizirane distalne kapilare. Ove promjene rezultiraju suženjem promjera ili potpunom obliteracijom malih žila. Procesi koji dovode do ozbiljnog remodeliranja nisu jasno identificirani, iako endotelna disfunkcija uzrokovana povećani shear stresom, hipoksijom, autoimunim promjenama, virusnim infekcijama, lijekovima i toksinima ili genetskim poremećajima može pokrenuti proces povećane vazokonstrikcije, upale i nekontroliranog rasta stanica.

U patogenezi plućne arterijske hipertenzije važnu ulogu imaju promjene u signalnom putu

Dvije neovisne skupine opisale su 2000. godine heterozigotne mutacije u BMPR2 (Bone morphogenetic protein receptor type II). Mutacije BMPR2 identificirane su u približno 80% bolesnika s obiteljskom plućnom arterijskom hipertenzijom, s varijabilnom penetracijom između muških i ženskih nositelja, te u do 20% bolesnika sa sporadičnom bolešću. Uloga promijenjene signalizacije BMPR-II u patogenezi plućne arterijske hipertenzije ne može se točno procijeniti. Većina otkrivenih mutacija uključuje BMPR2 ili gene koji kodiraju proteine koji tvore komplekse ili su u interakciji s BMP ili BMPR-II signalizacijom. Funkcionalni gubitak BMPR-II dovodi do endotelne disfunkcije i promijenjene ravnoteže između proliferacije i apoptoze koja je karakteristična za plućnu hipertenziju. Današnji razvoj terapije usmjeren je na povećanje ekspresije ili razine liganda BMPR-II. Naime, mutacije bone morphogenetic protein receptor type II povećavaju predispoziciju proliferaciji, te smanjuju vjerojatnost apoptoze stanica u malim plućnim arterijama.