Prekid liječenja denosumabom bez prijelaza na drugi antiresorptivni lijek dovodi do brzog gubitka koštane mase i povećanog rizika od prijeloma. Prethodne randomizirane studije izvijestile su o nedosljednim rezultatima u pogledu učinkovitosti zoledronata kao sekvencijalne terapije.

Cilj ove studije bio je stražiti upotrebu sekvencijalne terapije zoledronatom za sprječavanje gubitka koštane mase i smanjene mineralne gustoće kosti (BMD) nakon prekida uzimanja denosumaba u prvoj godini.

Prospektivno, otvoreno, randomizirano kliničko ispitivanje s paralelnim skupinama denosumab sekvencijalne terapije provedeno je u referentnom centru i 2 pridružene bolnice u Tajvanu. Regrutacija je provedena od 1. travnja 2019. do 31. svibnja 2021., a planirano je dvogodišnje praćenje. Ispitivanje je uključivalo žene u postmenopauzi i muškarce u dobi od 50 ili više godina koji su redovito primali denosumab tijekom najmanje 2 godine i nisu prethodno bili izloženi drugim lijekovima protiv osteoporoze ili su ispunjavali druge kriterije za isključenje.

Sudionici su putem stratificirane randomizacije raspoređeni u 1 od 2 skupine: skupina A primala je kontinuirano liječenje denosumabom (60 mg dvaput godišnje) kao pozitivnu kontrolu, dok je skupina ZOL primala 1 dozu zoledronata (5 mg) u prvoj godini.

Koprimarni ishodi bile su postotne promjene BMD-a u lumbalnoj kralježnici (LS-BMD), ukupnom kuku (TH-BMD) i vratu bedrene kosti (FN-BMD). Provedena je analiza intencije liječenja.

Ova studija uključila je 101 bolesnika (95 žena); medijan dobi: 72,0 godina. U skupini A bilo je 25 bolesnika i 76 u skupini ZOL. U prvoj godini, skupina ZOL imala je značajno srednje smanjenje LS-BMD u usporedbi sa skupinom A. Nisu primijećene značajne razlike između skupina A i ZOL za TH-BMD i FN- BMD. Uočena je značajna razliku u medijanu promjene postotka LS-BMD za podskupinu ZOL s 3 ili više godina liječenja denosumabom prije uključivanja u usporedbi sa skupinom A.

Zaključno se može reći da u ovom randomiziranom ispitivanju sekvencijalne terapije nakon prekida uzimanja denosumaba, uočen je gubitak koštane mase u LS-BMD u prvoj godini među pacijentima koji su primali zoledronat. Dulje trajanje liječenja denosumabom bilo je povezano s daljnjim smanjenjem LS-BMD-a nakon sekvencijalne terapije zoledronatom. Potrebna su daljnja randomizirana klinička ispitivanja i velike studije koje istražuju strategije sekvencijalne terapije nakon dugotrajnog liječenja denosumabom.