Neuropatska bol značajno narušava kvalitetu života, smanjuje sposobnost obavljanja poslova te dovodi do socijalne izolacije. Klinički se neuropatska bol očituje spontanom iii evociranom žarećom odnosno strujajućom boli, a koja je uzrokovana bolnim iii nebolnim podražajem. Liječenje neuropatske boli predstavlja klinički izazov s obzirom na heterogenost etiologije, simptoma te podležećih mehanizama nastanka. Razumijevanje patofizioloških mehanizama nastanka neuropatske boli kat kada je ključno za uspješno liječenje.

U svakodnevnoj kliničkoj praksi susreće se s raznim oblicima neuropatske boli, poput bolne dijabetičke polineuropatije, fantomske  boli iii neuropatija različitih etiologija. Medikamentozno liječenje i interdisciplinarni pristup temelj su suvremenog liječenja neuropatske boli. U liječenju koristi se nekoliko skupina lijekova. Često se susreće s brojnim pitanjima i zaprekama prilikom propisivanja lijekova. Brojne su nedoumice u vidu izbora lijeka u početku liječenja, doze lijeka te duljine trajanja liječenja, a zbog navedenog je česta pojava neadekvatne kontrole boli, sto narušava kvalitetu života. U liječenju neuropatske boli najčešće se primjenjuju četiri skupine lijekova, a to su antidepresivi poput triciklickih antidepresiva (TCA), selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) te serotonina i noradrenalina (SNRI), antiepileptici, lijekovi koji se primjenjuju lokalno te opioidni analgetici. Premda navedeni lijekovi potencijalno povoljno umanjuju bol, njihova je uporaba povezana i s brojnim mogućim nuspojavama. Prilikom propisivanja lijekova valja poznavati njihovu farmakokinetiku i farmakodinamiku, kao i načine liječenja eventualnih nuspojava. Cilj  je naglasiti vaznost pravovremenog prepoznavanja neuropatske boli, kao i suvremene farmakoterapijske mogućnosti liječenja, čime je moguće postići adekvatnu kontrolu boli te bolju kvalitetu života.