Treba li propisivati antidepresive za kroničnu bol?
17.02.2023.
Sustavni pregled objavljen u BMJ-u sugerira da postoji malo dokaza ili ih gotovo i nema za primjenu antidepresiva kod mnogih bolnih stanja.
Uobičajeni lijekovi koji se primjenjuju u liječenju nemaligne kronične boli, kao što su paracetamol, nesteroidni antireumatici i opioidi, pružaju ograničenu korist ili predstavljaju ozbiljne rizike za bolesnike. Čini se da je propisivanje antidepresiva za kroničnu bol posljednjih nekoliko godina bilo učesto iako se radi o indikaciji koja je često nije registrirana i nije navedena u Sažetku opisa svojstava lijekova. Međutim, učinkovitost i sigurnost primjene antidepresiva u liječenju kroničnu boli i dalje nije jasna.
Istraživači su u ispitivanje uključili 26 sustavnih pregleda u kojima su uspoređivali bilo koji primijenjen antidepresivi u usporedbi s placebom i to za bilo koje bolno stanje u odraslih. Sustavni pregledi uključivali su 156 ispitivanja (najmanje 69 povezanih s industrijom), > 25 000 pacijenata i 22 različita bolna stanja. Nalazi su bili sljedeći:
- Inhibitori ponovne pohrane serotonina-noradrenalina (SNRI): učinkoviti su za kroničnu križobolju, postoperativnu bol, fibromijalgiju i neuropatsku bol (dokazi s umjerenom sigurnošću), te učinkoviti za depresiju s komorbiditetom kronične boli i za osteoartritis koljena (dokazi s niskom sigurnošću).
- Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI): učinkoviti za depresiju s komorbiditetom kronične boli, a nisu učinkoviti za križobolju, fibromialgiju, funkcionalnu dispepsiju i nekardijalnu bol u prsima (dokazi niske sigurnosti).
- Triciklički antidepresivi (TCA): učinkoviti za sindrom iritabilnog crijeva, neuropatsku bol i kroničnu tenzijsku glavobolju (dokazi s niskom sigurnošću), a nisu učinkoviti za funkcionalnu dispepsiju (dokazi s umjerenom sigurnošću).
- Dokazi su bili neuvjerljivi za 26 drugih usporedbi.
Uz nekoliko iznimaka, autori su pronašli ograničene dokaze o učinkovitosti antidepresiva za većinu kroničnih bolnih stanja i nedovoljno dokaza za procjenu njihove sigurnosti i podnošljivosti u provedenim istraživanjima. Urednici sugeriraju da bi, do daljnjih istraživanja, kliničari trebali koristiti ove lijekove s oprezom i tražiti nefarmakološke mjere u liječenju kronične boli gdje god je to moguće.