Ove plastične čestice, manje od 5 milimetara, ulaze u naše oceane putem ljudskog otpada i prodiru u prehrambeni lanac. Prema studiji Ifremera, oko 24 400 milijardi mikroplastike pluta na površini oceana. Te se čestice nalaze u svim morskim organizmima — od mikroalgi do riba, koje zauzimaju više razine hranidbenog lanca. Ova pojava ne samo da prijeti morskim ekosustavima, već također izaziva zabrinutost zbog potencijalnih rizika za ljudsko zdravlje.

Što točno znamo o nakupljanju ovih zagađivača u morskom životu i opasnostima koje predstavljaju za ljudsko zdravlje?

Mikro i nanoplastika: nevidljiva prijetnja

Od 1950-ih godina proizvodnja plastike eksponencijalno je rasla, dosegnuvši 58 milijuna tona u Europi samo 2022. godine. To je dovelo do ogromnih količina otpada.

S vremenom vjetar, valovi, sunčeva svjetlost i mikroorganizmi razgrađuju veći plastični otpad na mikroplastiku (1-5 mm) i nanoplastiku (manju od 100 nanometara), koja sada zagađuje sve dijelove okoliša, uključujući zrak, tlo i vodu. Proces kojim se ta plastika nakuplja u organizmima na različitim razinama prehrambenog lanca poznat je kao "bioakumulacija".

Istraživanja otkrivaju da u vodenom okolišu mikro- i nano-plastiku guta širok raspon vrsta — od mikroalgi u bazi hranidbenog lanca do vrhunskih grabežljivaca poput jegulja.

Utjecaj na život u moru

Takvo gutanje ima ozbiljne posljedice. Studije pokazuju da mikroplastika može izazvati toksične učinke kod morskih životinja. Na primjer, u dagnjama mikroplastika može blokirati probavni sustav, aktivirati imunološke reakcije, uzrokovati oštećenje DNK i ometati ekspresiju gena bitnih za razne stanične funkcije.

Ozbiljnost ovih učinaka ovisi o veličini plastike, sastavu, stupnju razgradnje i svim štetnim kemijskim dodacima koje ona može sadržavati. Plastika često sadrži visoke razine ftalata, koji su endokrini disruptori. Ove kemikalije mogu ometati hormonalne sustave, predstavljajući rizik ne samo za morski život, već potencijalno i za ljude.

Rizici za ljudsko zdravlje

Plastika koju unose morske životinje neizbježno ulazi u našu zalihu hrane. Procjenjuje se da česti konzumenti morske hrane godišnje unesu tisuće čestica mikroplastike. Iako su istraživanja o točnim zdravstvenim učincima na ljude u tijeku, pojavile su se neke zabrinjavajuće hipoteze. Jednom kada uđu u ljudsko tijelo, te čestice mogu izazvati štetu sličnu onoj uočenoj kod riba.

Studije na ljudskim stanicama pokazuju da mikro- i nano-plastika može poremetiti stanične funkcije na načine slične učincima koji se vide u morskim organizmima. Znanstvenici su posebno zabrinuti zbog toksičnih učinaka plastičnih aditiva. Osim toga, mikro- i nanoplastika može djelovati kao prijenosnik patogena ili bakterija, potencijalno povećavajući rizik od zaraznih bolesti.

Ne može se precijeniti hitnost rješavanja bioakumulacije plastike u prehrambenom lancu. Poduzimanjem brzih mjera za ograničavanje upotrebe plastike i poboljšanje tehnologija recikliranja možemo usporiti napredovanje ove ekološke i zdravstvene krize.