Osim izravnih načina smanjenja zagađivanja okoliša u vezi s dijalizom, možemo raditi i na aktivnostima koje to čine posredno. To su npr. zdravstveni odgoj koji povećava zdravstvenu pismenost i mijenja navike povezane s rizikom za bubrežno zdravlje (manji unos soli pa manje hipertenzije, manji unos hrane i više tjelesne aktivnosti pa manje pretilosti, manje dijabetesa…), probir na bubrežnu bolest (koji aktivno zagovara Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju Hrvatskog liječničkog zbora), ujednačavanje standarda nefrološke skrbi (npr. kriteriji za i dostupnost biopsije bubrega), preemptivna bubrežna transplantacija) i drugo.

Nažalost, golema količina ukupnoga bolničkog, a posebno medicinskog otpada, pridonosi zagađenju okoliša. Zbog toga proteklih nekoliko godina organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije potiču bolnice da osiguraju zdrave ljude i planet („Healthy Hospitals, Healthy Planet,Healthy People“) radi smanjenja štetnog učinka medicinskih djelatnosti na okoliš. Toj su se inicijativi pridružili i Europsko nefrološko društvo (European Renal Association) te EKHA (European Kidney Health Alliance) čiji je pridruženi član od ove godine i naše nefrološko društvo (HDNDT).

O čemu je riječ? Kronična bubrežna bolest (KBB) velik je javno zdravstveni problem jer je ima oko 10 % odraslog stanovništva. U završnom stadiju te bolesti nužan je neki oblik nadomještanja bubrežne funkcije. Hemodijaliza (HD) i peritonejska dijaliza (PD) dva su najraširenija oblika takvoga nadomještanja i mnogim bolesnicima godinama omogućuju kvalitetan život. Istovremeno su obje metode, posebice HD, veliki „potrošači“ vode i povećavaju rizik od onečišćenja okoliša.

Ovisno o načinu pripreme vode tijekom jednog postupka HD-a „potroši“ se do 500 litara vode (priprema vode za HD, ispiranje i priprema uređaja te potrošnog materijala za HD). Metodom reverzne osmoze (RO) priprema se voda za HD. Starijim uređajima za RO iskoristi se samo 50 % vode iz vodovoda. Za protok dijalizata od 500 ml/min potroši se za četiri sata 240 litara vode. Noviji uređaji mogu recirkuliranjem vode iskoristi do 80 % vode. No i dalje znatna količina vode završava kao otpadna. U tijeku su istraživanja kako neiskorištenu vodu nakon RO-a, pa čak i dijalizat, upotrijebiti nakon što su prošli kroz dijalizator. Bit će sigurno potrebna dodatna istraživanja pa i financijska ulaganja za eventualno iskorištavanje dijalizata.

O količini vode potrebne za pripremu otopina za PD razmjerno je malo podataka Nepobitno je značajna, iako manja nego za HD.

HD je i velik potrošač električne energije. Prosječna je potrošnja po HD-u koji traje četiri sata oko 15 kWh, što je gotovo kao dnevna potrošnja električne energije jednoga kućanstva u razvijenim zemljama.

Na kraju, možda je i najveći problem velika količina otpada. Ovisno o metodi (hemodijaliza ili hemodijafiltracija) nakon dijalize ostaje nekoliko kilograma otpada, od 1,5 do 8 kg. Najveći je dio plastika, a velik dio i opasan otpad.

Što se može i treba učiniti? Nekoliko se godina predlažu mjere nazvane eko-dijaliza, tj. kako smanjiti potrošnju vode i električne energije te količinu otpada. Poslije se pojam eko-dijaliza proširio i uveden je termin GREEN NEPHROLOGY ili zelena nefrologija. Pod tim se podrazumijevaju sve mjere kojima bi se, s jedne strane, smanjio broj bolesnika na dijalizi, a istodobno povećao broj transplantacija bubrega jer je to najuspješniji, najjeftiniji i ekološki svakako najbolji način nadomještanja bubrežne funkcije. Pravodobno treba dijagnostikom spriječiti i liječiti KBB, odgoditi dijalizu koliko je to moguće i povećati broj transplantacija kao prvu metodu nadomještanja bubrežne funkcije. U tijeku su studije koje će pokazati može li se smanjenjem protoka dijalizata, dakle uštedom vode, postići dobra i primjerena HD. Ako je moguće primijeniti inkrementalnu HD, dakle početi HD 2 ili 3 puta tjedno po 2 – 3 sata pa postupno mjesecima povećavati učestalost i trajanje HD-a. Suradnjom stručnjaka raznih profila i uz suradnju s industrijom treba naći metode HD-a i PD-a kojima će se postići optimalna ušteda energije i vode te smanjiti količina otpada, posebno opasnoga.

Što možemo mi učiniti i to odmah? Educirati sve zaposlene u središtima za dijalizu. Pokušati jednostavnim mjerama čuvati energiju (gasiti nepotrebna svjetla, racionalno rabiti kompjutore i pisače, štedjeti papir, podatke pohranjivati na kompjutorski disk,smanjiti hlađenje i grijanje). Također valja pozorno odlagati i razvrstavati otpad te u suradnji sa sanitetskim prijevozom organizirati transport bolesnika tako da se što više smanji potrošnja goriva. Malim koracima može se mnogo učiniti da s jedne strane sačuvamo naš planet, a čist okoliš uzvratit će nam povoljnim učinkom na zdravlje svih nas.

Draško Pavlović, Boris Kudumija