Ovo istraživanje po prvi puta je dokazalo da je prisutnost biogenog lipidnog materijala fitoplanktonskog podrijetla na granici faza mora i atmosfere dovoljna za stvaranje hlapivih organskih spojeva. Rad je objavljen u uglednom multidisciplinarnom časopisu Chemosphere.

Hlapivi organski spojevi su tvari koje lako isparavaju na sobnoj temperaturi i mogu se naći u brojnim uobičajenim proizvodima, kao što su boje, sredstva za čišćenje i osvježivači zraka. Također ih prirodno proizvode biljke, životinje i ljudi. Ovi spojevi mogu doprinijeti onečišćenju zraka, a mogu uzrokovati i neke zdravstvene probleme. Neki hlapivi organski spojevi mogu reagirati s drugim zagađivačima u atmosferi stvarajući štetne sekundarne zagađivače.

Prekrivajući oko sedamdeset posto Zemljine površine, oceani predstavljaju jedan od najvećih prirodnih izvora atmosferskih lebdećih čestica. Općenito, morske čestice raspršuju zračenje koje emitiraju Sunce i Zemlja i doprinose učinku hlađenja, ali i posreduju u procesima stvaranja oblaka te određuju njihova svojstva. Takozvani primarni aerosol morskog spreja nastaje mehanički, djelovanjem vjetra uslijed pucanja mjehurića zraka na morskoj površini.

Mora i oceani predstavljaju i važan izvor hlapivih organskih spojeva koji se raznim fizikalno-kemijskim procesima mogu transformirati u atmosferi te služiti kao prekursori u nastajanju lebdećih čestica. Poznato je da se hlapivi organski spojevi oslobađaju uslijed biološke aktivnosti organizama u moru, ali nova saznanja ukazuju da oni mogu nastati i abiotičkim procesima odnosno uslijed fotokemije organske tvari prisutne na morskoj površini.

U ovom su radu znanstvenici po prvi puta ispitivali fotokemijske transformacije organskog materijala dijatomeje Chaetoceros pseudocurvisetus na granici faza voda-zrak.

Pritom su identificirali i kvantificirali brojne nezasićene i zasićene oksigenirane hlapive spojeve, uključujući izopren, dok su, istovremeno, pratili promjenu površinske aktivnosti vodene faze promatranog sustava u fotokemijskom reaktoru.

Ovaj rad po prvi puta dokazuje kako je za abiotičko stvaranje hlapivih organskih spojeva dovoljna i ključna prisutnost upravo biogenog lipidnog materijala fitoplanktonskog porijekla na granici faza more-atmosfera.

Obzirom da se lipidi, kao uobičajene prirodne površinski aktivne tvari, spontano akumuliraju na granicama faza voda-zrak, oni se mogu smatrati sveprisutnima na granicama faza u okolišu kao što su, primjerice, površine rijeka, jezera, oceana, čestica aerosola i kapljica oblaka. Stoga se fotoinducirana abiotička proizvodnja hlapivih organskih spojeva iz lipidnog materijala može smatrati globalnom pojavom koja utječe na procese izmjene između oceana i atmosfere kao i na kemiju atmosfere u globalnim razmjerima.