Nasuprot tome, četverogodišnje iskustvo s COVID-19 dovelo je do brojnih izvješća o dugoročnim posljedicama, uključujući razne autoimune poremećaje. Većina literature o autoimunim kožnim bolestima ograničena je na izvješća o slučajevima i male serije slučajeva s ograničenim dugoročnim praćenjem. U ovom izdanju JAMA Dermatology, Heo i suradnici karakteriziraju dugoročni rizik od autoimunih i autoupalnih poremećaja nakon potvrđena infekcija SARS-CoV-2. Istraživači su koristili podatke Nacionalne službe zdravstvenog osiguranja u Koreji, koja obuhvaća više od 99% korejske populacije.

Približno 3 milijuna osoba s infekcijom SARS-CoV-2 potvrđenom lančanom reakcijom polimeraze uspoređeno je s gotovo 4 milijuna osoba bez infekcije potvrđene lančanom reakcijom polimeraze. Pojedinci su praćeni najmanje 180 dana (listopad 2020. – prosinac 2022.), što je znatno dulje praćenje nego u prethodnim studijama. Studija je otkrila značajno povećan rizik od mnogih autoimunih i autoupalnih bolesti kod osoba s potvrđenim COVID-19, uključujući alopeciju areatu, alopeciju totalis, vitiligo, bulozni pemfigoid i sistemski eritematozni lupus.

Oni s teškom infekcijom imali su veći rizik od autoimunosti, dok su oni koji su bili cijepljeni (s pretpostavljenom većom zaštitom od teške infekcije) imali značajno smanjeni rizik. Iako genotipizacija nije bila dostupna, podaci su analizirani na temelju vremenskih razdoblja u kojima su dominirale varijante Omicron i Delta. Infekcija tijekom vrhunca Delta varijante, za koju se naširoko izvještava da uzrokuje povećani rizik od teške infekcije, zahvaćenosti donjih dišnih putova i prijema u bolnicu, bila je povezana s većim rizikom za autoimunost u odnosu na infekciju tijekom vrhunca Omicron varijante.