Uvod i cilj istraživanja: U Europi i svijetu broj ljudi starijih od 65 godina kontinuirano i ubrzano raste, što smatramo jednim od značajnih javnozdravstvenih izazova današnjice. Starije osobe često doživljavaju padove koji mogu dovesti do prijeloma, ozljeda glave, smanjene pokretljivosti i dugotrajne hospitalizacije i smrti. Cilj ovoga rada bio je utvrditi rizične čimbenike i prikazati načine prevencije padova starijih osoba kako bi se spriječila invalidnost, smrtnost, te troškovi zdravstvenih ustanova koje iste izdvajaju pri padovima i posljedičnim prijelomima starijih osoba.

Metode: Pregledano je i analizirano 116 članaka iz baze podataka PubMed i 60 članaka iz baze podataka Google Schoolar koje su sadržavale neke ili sve ključne riječi za pretraživanje, za razdoblje od 2017.- 2022. godine.  Od toga je iskorišteno 33 članka iz obje baza podataka koji su sadržavali sve ključne riječi. Ključne riječi bile su: rizični čimbenici za padove, sprječavanje padova, starije osobe, zajednica.  Isključni kriteriji bili su članci stariji od 2017.godine, osobe mlađe od 65 godina, institucionalizirani bolesnici i članci koji nisu bili na engleskom jeziku. 

Rezultati: Utvrđeno je da se jednokratni padovi uglavnom pripisuju vanjskim čimbenicima, dok se ponavljajući padovi javljaju zbog unutarnjih čimbenika (kuće, stanovi). Tijekom promatranog razdoblja rezultati brojnih studija potvrdili su da su programi vježbanja snage i ravnoteže tijela kod kuće značajno smanjili broj padova starijih osoba. Plesne aktivnosti bile su povezane s manjim rizikom od pada (37%) i smanjenom stopom pada (31%). Imale su povoljne ishode na tjelesnim funkcijama i pokazalo se da su učinkovita intervencija prevencije pada. Rezultati studija pokazuju da je potrebno poboljšati suradnju između multidisciplinarnih zdravstvenih timova na svim razinama zdravstvene zaštite, a posebno primarne zdravstvene zaštite, kako bi se pratile starije osobe s potencijalnim rizicima od pada i s prethodnim padovima, te smanjila njihova pojava. Time će se izbjeći potreba za hospitalizacijom i potrebom rehabilitacije u bolnicama pri zadobivanju težih tjelesnih ozljeda uslijed padova.

Zaključak: Brojne studije utvrdile su da specifični programi vježbanja smanjuju rizik i stopu padova kod starijih ljudi koji žive u zajednici. Zdravstveni djelatnici trebali bi biti uključeni u planiranje programa prevencije pada. Robotski omogućena podrška za dnevne aktivnosti u okruženju pametnog doma može se koristiti za istraživanje pomoćnih tehnologija za skrb o starijim osobama. To je obećavajuće područje koje detektira padove starijih osoba. 

Anja Jakovčević, Mario Ćurković