Istraživači su proveli kohortnu studiju između 2021. i 2023. koja je uključivala 50.115 stanovnika Danske u dobi od 15 godina ili starijih, od kojih je polovica bila pozitivna na COVID-19.

Sudionici su odgovarali na pitanja o trenutnom umoru i umoru u prethodnih 6 mjeseci i drugim simptomima na temelju ljestvice i najmanje jednog naknadnog upitnika između 2 i 18 mjeseci nakon testiranja.

Sudionici su bili isključeni ako su prijavili infekciju SARS-CoV-2 između datuma indeksnog testiranja i posljednjeg upitnika za praćenje.

Otprilike polovica svake skupine (pozitivna ili negativna na SARS-CoV-2) bila je u dobi između 50 i 69 godina.

Sudionici s pozitivnim testom imali su dva puta veću vjerojatnost da će doživjeti slabost nakon minimalnog napora (omjer izgleda [OR], 2,04; 95% CI, 1,81-2,30) od onih koji su imali negativan test.

Osobe koje su bile hospitalizirane s akutnim SARS-CoV-2 imale su povećanje umora od 23% (omjer rezultata, 1,23; 95% CI, 1,20-1,26) u usporedbi s osobama čiji je test bio negativan 2-18 mjeseci nakon testiranja.

Sudionici s pozitivnim testom imali su gotovo dvostruko veći izgled (OR, 1,93; 95% CI, 1,64-2,26) ozbiljnog umora.

Ljudi s već postojećim psihijatrijskim stanjima nisu bili izloženi značajno većem riziku od umora nakon infekcije.

„Teret umora u stanju nakon COVID-19 bio je najveći među pacijentima s težim slučajevima infekcije i bio je dugotrajan, što sugerira da pacijentima s teškom akutnom infekcijom može koristiti kliničko praćenje umora", napisali su autori studije.