Hod na prstima obuhvaća manje od 1 % dijagnoza prilikom posjete fizijatru. Kod ovakve inadekvatne kinematike hoda dijete ostvaruje inicijalni kontakt prednjim dijelom stopala na podlogu umjesto inicijalnog kontakta petom o podlogu. Kada ostvari kontakt petom o podlogu, takav je hod često praćen biomehaničkim kompenzacijama, nepravilnom posturom i lošijom koordinacijom pokreta. Često je prisutan unutar prve razvojne faze bipedalnog hoda.

Kod većine djece urednog opsega pokreta gležnja koja hodaju na prstima, dolazi do spontane normalizacije hoda. No kod nekih perzistira te je potrebna klinička evaluacija i liječenje.

Ovaj klinički entitet obuhvaća široku diferencijalnu dijagnozu i postoji mogućnost genetskog nasljeđivanja. Dijagnoza idiopatskog hoda na prstima postavlja se isključenjem. Ponekad jasna diferencijacija između idiopatskog oblika i drugih bolesti povezanih s hodom na prstima u okviru mišićno-koštanih i neuroloških bolesti ili poremećaja senzorne obrade informacija može biti klinički izazovna. Sofisticirana procjena biomehanike gležnja može se učiniti u laboratorijima za kvantitativnu analizu hoda primjenjujući sustave temeljene na inverznom dinamičkom pristupu, ali i na novijim nosivim mjernim sustavima.

Brojni modaliteti liječenja ograničene su snage dokaza. Potreba za liječenjem i odabirom individualnog optimalnog modaliteta trebala bi se temeljiti na kliničkoj procjeni i eventualno kvantitativnoj analizi hoda u opremljenom laboratoriju. U kliničkoj praksi zastupljeni su konzervativni modaliteti liječenja kao što je fizikalna terapija u obliku kineziterapije, opskrba ortozama, serijsko gipsanje te kirurške intervencije. Kod djece s urednim opsegom pokreta gležnja, ali perzistentnim hodom na prstima, liječenje je primarno konzervativno uključujući fizikalnu terapiju i ortoze.

Jelena Marunica Karšaj, Igor Gruić