Letenje je jedna od aktivnosti kojima se ljudi bore s najvećim emisijama. Studija iz 2021. pokazala je da je zrakoplovstvo do sada odgovorno za oko 4% globalnog zagrijavanja uzrokovanog ljudskim djelovanjem. Druga analiza iz 2013. godine pokazala je da 10% putnika koji često putuju avionom čine 45% globalnih emisija stakleničkih plinova iz putovanja zrakoplovom. Istraživači kažu da bi institucije i organizatori konferencija trebali prihvatiti alternative za smanjenje ugljičnog otiska akademske zajednice.

"Puno letimo, a kažemo da ne bismo trebali", kaže Jonas De Vos, transportni geograf na Sveučilištu u Londonu (UCL) i prvi autor najnovije studije. “Mi smo licemjeri.”

De Vos i njegovi kolege koristili su se društvenim medijima i biltenima UCL-a kako bi poslali anketu svom osoblju i studentima sveučilišta. Sudionici su ispunili upitnik o svojim navikama putovanja i naveli koliko se slažu s nizom od 17 izjava o posjećivanju konferencija. Tim je analizirao odgovore 1116 doktorskih studenata i osoblja koji provode istraživanja, podučavaju ili oboje te ih razvrstao u klastere na temelju njihovih stavova prema akademskom putovanju.

Više od 80% sudionika složilo se da je putovanje zrakoplovom štetno za okoliš, no ipak je 2022. godine više od 35% ispitanika letjelo na barem jedan sastanak. Najveći klaster, s 294 ispitanika, su 'nedobrovoljni letači', što znači da, iako više vole putovati vlakom, skloni su letjeti na konferencije. Autori su također otkrili da profesori i doktorandi više vole događaje i često lete na međunarodne sastanke. Sastanak Radiološkog društva Sjeverne Amerike 2017., na primjer, privukao je više od 20 000 znanstvenika u Chicago i prouzročio najmanje 39 500 tona emisija ugljičnog dioksida iz letova. Nastavno i istraživačko osoblje rjeđe putuje, obično vlakom, na obližnja odredišta.

Studije se ne slažu oko toga pomaže li putovanje avionom na sastanke istraživačima da postignu akademski uspjeh. Anketa na 6000 znanstvenika u Francuskoj otkrila je pozitivnu vezu između putovanja zrakoplovom i mjere znanstvenog utjecaja na h-indeks, što sugerira da je putovanje način na koji istraživači na početku karijere stječu vidljivost, a stariji istraživači je održavaju. Ali drugo istraživanje na 705 akademika na Sveučilištu British Columbia u Vancouveru, nije pronašlo uzročnu vezu između putovanja zrakoplovom i akademskog uspjeha.

Znanstvenici koji se zalažu za smanjenje zračnog putovanja priznaju prednosti osobnog prisustvovanja sastancima - a malo njih želi u potpunosti prekinuti takva putovanja.

Jako je važno, da organizatori konferencija ponude alternative kao što su visokokvalitetni virtualni i hibridni sastanci, kao i sastanci s više čvorišta kojima se može pristupiti vlakom do najbližeg velikog grada. Prelazak na takve alternative također bi mogao učiniti mogućnosti umrežavanja inkluzivnijim za istraživače s ograničenim sredstvima i one koji su njegovatelji.

Iako pojedinci mogu bolje birati putovanja, akademska se kultura još uvijek treba promijeniti kako bi smanjila svoj ugljični otisak. Sve dok je potrebno imati međunarodne konferencije u životopisu da bi se dobilo profesorsko mjesto, pojedinac zapravo ne može previše.