Učinci klimatskih promjena povezani su s tjelesnim i mentalnim teškoćama u ljudi s izravnim i neizravnim posljedičnim povećanjem pobola i smrtnosti. Kako bi se izbjegle takve katastrofalne zdravstvene posljedice u svim regijama svijeta, široko je prihvaćeno – kao što je skupina od 231 zdravstvenog časopisa zajednički izjavila 2021. – da se rast globalne temperature mora ograničiti na manje od 1,5 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama.

Iako Pariški sporazum iz 2015. opisuje globalni okvir djelovanja koji uključuje pružanje klimatske financijske potpore zemljama u razvoju, ta potpora dosad nije ostvarena. COP27 je peta Konferencija stranaka (COP; prema engl. Conference of Parties) koja se organizira u Africi nakon prve konferencije održane 1995. godine. U iščekivanju spomenute konferencije, mi – kao urednici časopisa diljem kontinenta – pozivamo na hitno djelovanje kako bismo osigurali da ovo bude COP sastanak kojim će se napokon postići klimatska pravda za Afriku i ranjive zemlje. To je nužno ne samo za zdravlje tih zemalja nego i za zdravlje cijeloga svijeta.

Klimatska je kriza imala velik učinak na okoliš i društvene čimbenike diljem Afrike, što je dovelo do razornih posljedica za zdravlje. Suše u supsaharskoj Africi utrostručile su se uspoređujući razdoblje od 1970. do 1979. s godinama 2010. i 2019.6. U 2018. godini razorne ciklone pogodile su tri milijuna ljudi u državama Malavi, Mozambik i Zimbabve. U zapadnoj i središnjoj Africi velike su poplave dovele do smrtnosti i prisilnih migracija zbog uništenja domova, kultivirane zemlje i stoke. Promjene u zdravstvenoj ekologiji zbog poplava i oštećenja u ekološkoj higijeni uzrokovale su povećane stope bolesti diljem supsaharske Afrike, uz porast stopa malarije, denga groznice, groznice Lassa, groznice Riftske doline, lajmske bolesti, ebolavirusa, virusa zapadnog Nila i drugih zaraza. Porast razine mora smanjuje kvalitetu vode, što dovodi do bolesti koje se prenose vodom, uključujući proljevne bolesti koje su jedan od vodećih uzroka smrti u Africi. Ekstremni vremenski uvjeti oštećuju zalihe vode i hrane, smanjujući sigurnost opskrbe hranom i povećavajući neishranjenost, koja svake godine uzrokuje 1,7 milijuna smrti u Africi. Prema Organizaciji za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, neishranjenost je porasla za gotovo 50 % od 2012., zbog središnje uloge koju poljoprivreda ima u ekonomijama afričkih zemalja. Ekološki šokovi i njihove posljedice također uzrokuju ozbiljnu štetu zamentalno zdravlje.

Šteta nanesena Africi trebala bi biti od vrhovne važnosti svim zemljama u svijetu. Djelomično je tako zbog moralnih razloga. Iznimno je nepravedno da su upravo najpogođenije zemlje one koje su najmanje pridonijele kumulativnim globalnim emisijama koje uzrokuju klimatsku krizu i njezine sve teže posljedice. Udio Sjeverne Amerike i Europe u emisijama ugljikova dioksida od industrijske je revolucije 62 %, dok je Afrika pridonijela samo 3 %. Središnji cilj klimatskih konferencija i dalje je ubrzano smanjenje emisija kako bi se globalni porast temperature zadržao na manje od 1,5 °C. Time će se ograničiti buduća šteta. No za zemlje Afrike i drugih ranjivih regija šteta je već sada ozbiljna. Postizanje obećanog cilja od pružanja 100 milijardi dolara klimatske financijske pomoći godišnje sada je od kritične globalne važnosti kako bismo spriječili sustavne rizike koji će nastupiti ako ova društva ostanu u krizi. Spomenute je rizike moguće umanjiti uporabom tih financijskih resursa za poboljšavanje otpornosti na postojeće i neizbježne buduće učinke klimatske krize te za potporu ranjivim zemljama u smanjivanju emisija stakleničkih plinova: davanjem jednakog prioriteta adaptaciji i mitigaciji. Te bi resurse trebalo pružiti u obliku donacija, a ne posudbi, te ih hitno povećati prije kraja trenutačnoga revizijskog razdoblja koje traje do 2025. godine. Otpornost zdravstvenog sustava treba biti glavni prioritet, jer se zbrojni učinak kriza uzrokovanih klimatskom krizom često očituje u akutnim zdravstvenim problemima.

Klimatska je kriza proizvod globalnog nedjelovanja te ima veliku cijenu ne samo za nerazmjerno pogođene afričke zemlje nego i za cijeli svijet. Afrika i ostale regije koje su na prvoj crti te krize zajednički pozivaju bogate zemlje da napokon preuzmu odgovornost i počnu djelovati, pa makar zato što će se krize u Africi ubrzo proširiti i zahvatiti sve dijelove svijeta, kada već može biti prekasno za učinkoviti odgovor. Ako bogate zemlje dosad nisu uvjerili argumenti na temelju moralne odgovornosti, nadamo se da će ih sada vlastiti interes potaknuti na djelovanje.