x
x

Liječenje uznapredovalog zatajivanja srca

  23.08.2024.

Procjenjuje se da 64,3 milijuna ljudi u svijetu boluje od zatajenja srca. Prevalencija iznosi oko 1 – 2 % u odrasloj populaciji i raste s dobi. ZS je sve veći financijski problem zbog velike ukupne cijene liječenja. Također se predviđa da će se broj bolesnika sa ZSom povećati za 46 % u razdoblju od 2012. do 2030. godine.

Liječenje uznapredovalog zatajivanja srca

Uznapredovalo zatajivanje srca (ZS) karakterizirano je refraktornim simptomima i učestalim rehospitalizacijama unatoč primjeni optimalne medikamentne terapije (OMT). Prevalencija terminalnog ZS-a u porastu je zbog sve većega broja bolesnika s čimbenicima rizika za kardiovaskularne bolesti i starenja populacije te je velik klinički izazov i opterećenje za zdravstveni sustav. Prognoza je bolesti loša s jednogodišnjim mortalitetom od 25 do 75 %.

S obzirom na to da je OMT ograničena učinka, u liječenju takvih bolesnika razmatraju se napredne terapijske metode koje uključuju transplantaciju srca i ugradnju mehaničke cirkulacijske potpore.

Transplantacija srca zlatni je standard liječenja terminalnog ZS-a, no zbog ograničena broja donorskih organa i postojanja određenih kontraindikacija, dio bolesnika neće moći biti liječen ovom metodom. Kratkoročni uređaji za mehaničku cirkulacijsku potporu mogu se rabiti u liječenju kardiogenog šoka i akutnog pogoršanja kao premoštenje do odluke, oporavka, nadogradnje potpore ili transplantacije srca. Dugoročni uređaji za potporu lijevoj klijetki ugrađuju se kao premoštenje do transplantacije srca ili kao destinacijska terapija u bolesnika koji su trajno nepogodni za transplantaciju srca.

Glavni izazov u adekvatnoj primjeni transplantacije srca jest nerazmjer između potrebe i pojavnosti donora, što zahtijeva najbolji probir kandidata i bolju racionalizaciju resursa. Unatoč napretku tehnologije uređaja za mehaničku cirkulacijsku potporu, njihov pun potencijal ograničen je još uvijek nedovoljno razvijenom dugoročnom potporom za desnu klijetku, nerazvijenim potpunim intrakorporalnim sustavom, cijenom, odnosno dostupnošću, te mogućim neželjenim događajima nakon ugradnje kao što su infekcije provodnika, tromboza sustava ili krvarenje.

Primjena naprednih metoda liječenja ZS-a u pomno selektiranih bolesnika ključna je za uspješan ishod. Prekasno upućivanje ovakvih bolesnika u transplantacijske centre dodatno ograničava terapijske opcije. U ovome preglednom radu, objavljenom u časopisu Cardiologia Croatica, prikazani su izazovi u liječenju bolesnika s terminalnim ZS-om uz osvrt na samu bolest, farmakoterapiju i primjenu naprednih metoda liječenja.

Natalia Pappo, Jure Samardžić, Hrvoje Jurin, Boško Skorić, Maja Čikeš, Davor Miličić

Izvor: Cardiol Croat. 2024;19(7-8):270-93.
https://doi.org/10.15836/ccar2024.270