Povišeni D-dimeri i reumatske bolesti - veći rizik za vensku tromboemboliju?
16.08.2024.
Postoje dokazi da su specifične autoimune reumatske bolesti (RD) kao na primjer, reumatoidni artritis i sistemski eritemski lupus (SLE), povezane sa stanjem hiperkoagulabilnosti i povećanim rizikom od venske tromboembolije (VTE). U provedenom sustavnom pregledu i metaanalizi istražena je povezanosti između D-dimera, utvrđenog markera hiperkoagulabilnosti i VTE te reumatskih bolesti i mogućih kliničkih i demografskih čimbenika koji posreduju u ovoj povezanosti.
Istraživači su pretražili elektroničke baze podataka PubMed, Web of Science i Scopus od početka postojanja te baze do 31. siječnja 2024. Rizik od pristranosti i sigurnost dokaza procijenjeni su uz pomoć liste: Joanna Briggs Institute Critical Appraisal Checklist i GRADE.
U 31 studiji odabranoj za analizu (2724 bolesnika s RD-om i 3437 zdravih kontrola), bolesnici s RD-om imali su ukupno značajno više koncentracije D-dimera u usporedbi s kontrolama (standardna srednja razlika = 0,93, 95% CI 0,76-1,10, p < ,001 ; I2 = 86,1%, p < 0,001; umjerena sigurnost dokaza). Rezultati su bili stabilni u analizi osjetljivosti. Uočene su značajne povezanosti između veličine učinka međuskupinskih razlika u koncentraciji D-dimera i dobi, specifičnog RD-a i kategorije RD-a, trajanja RD-a, fibrinogena, inhibitora aktivatora plazminogena, C-reaktivnog proteina i brzine sedimentacije eritrocita.
Istraživači su zaključili da bolesnici s RD-om imaju značajno više koncentracije D-dimera u usporedbi sa zdravim kontrolama, što ukazuje na stanje hiperkoagulabilnosti. Promjene u koncentracijama D-dimera uvjetovane su s dobi, specifičnim RD-om i kategorijom RD-a i trajanjem te markerima antikoagulacije i upale. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se ispitale koncentracije D-dimera u cijelom spektru RD-ova i kakva je korisnost u predviđanju i liječenju VTE-a u ovih bolesnika (PROSPERO registracijski broj: CRD42024517712).
