Antonio Clavero-Jimeno, sa Sveučilišta u Granadi u Španjolskoj i suradnici, ispitivali su utjecaj umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti na dnevnu kontrolu glikemije kod 186 odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom masom/pretilošću i metaboličkim poremećajima i sa sedentarnim ponašanjem. Istovremeno su pratili nalaze šečera u krvi i tjelesnu aktivnost tijekom 14 dana. Svaki dan je klasificiran ili kao neaktivan ako nije skupljeno dovoljno tjelesne aktivnosti; zatim kao jutro, poslijepodne ili večer ako je skupljeno > 50 % minuta tjelesne aktivosti akumulirano između 06.00 i 12.00, 12.00 i 18.00, odnosno 18.00 i 00.00 sati; ili mješoviti ako nijedan od vremenskih prozora nije iznosio > 50 % dnevne umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti.

Istraživači su otkrili da je u usporedbi s neaktivnošću, nakupljanje > 50 % ukupne aktivnosti navečer povezano s nižim 24-satnim, dnevnim i noćnim prosječnim razinama glukoze (srednje razlike, -0,07, -0,06 i -0,12 mmol/L). Kod sudionika s poremećenom regulacijom glukoze ta je povezanost bila jača. Slični rezultati su bili i kod žena i kod muškaraca.

Ovo bi mogao biti novi pristup poboljšanju metaboličkog zdravlja kod osoba koje imaju povišen rizik razvoja kardiovaskularnih bolesti.