Dvostruko slijepo, placebom kontrolirano, randomizirano ispitivanje uključivalo je 490 sudionika koji su uzimali 2 mg vareniklina ili koristili nikotinski flaster od 21 mg i lozengu od 2 mg tijekom prvih 6 tjedana svog prvog pokušaja prestanka pušenja.

Sudionici koji se nisu uspjeli suzdržati od pušenja nakon početnog razdoblja ponovno su randomizirani da nastave s istim liječenjem, promijene terapiju ili povećaju doze na ≥ 3 mg vareniklina ili flastera i pastila od 42 mg tijekom dodatnih 6 tjedana.

Analizirani su podaci u razdoblju od 4 godine počevši od 2015. za odrasle osobe u dobi do 75 godina koje su u prosjeku pušile 20 cigareta dnevno i nisu imale nestabilne psihijatrijske poremećaje.

Na kraju početnog liječenja, skupina na vareniklinu sastojala se od 157 osoba koje nisu uspjele prestati pušiti i 191 osoba koja nije uspjela u skupini na nikotinskoj nadomjesnoj terapiji.

Nakon početnog razdoblja intervencije, čini se da je lijek na recept učinkovitiji za prestanak pušenja: 22% onih koji su primili kombiniranu nikotinsku nadomjesnu terapiju (CNRT) suzdržalo se od pušenja (95% vjerodostojni interval [Crl], 12%-27%) i 36% apstiniralo je u skupini koja je primala vareniklin (95% CrI, 30%-42%).

Za one koji nisu postigli apstinenciju nakon 6 tjedana korištenja nikotinske nadomjesne terapije (NRT), 14% je na kraju prestalo nakon prelaska na vareniklin na dodatnih 6 tjedana; 14% je postiglo uspjeh nakon povećanja doze NRT flastera; a 8% je bilo uspješno onih koji su nastavili s izvornom dozom NRT.

Među osobama koje su prvobitno uzimale vareniklin i nisu postigle uspjeh u prestanku pušenja, 32% je trebalo povećati svoju dozu na ≥ 3 mg, a jedna petina tih osoba uspjela je prestati nakon drugog razdoblja intervencije; samo 3% bilo je uspješno onih koji su nastavili s izvornom dozom, a nijedan sudionik nije postigao apstinenciju ako su prešli na NRT.

Povećanje doze vareniklina imalo je apsolutnu razliku rizika od 18% (95% CrI, 13%-24%).

Za pojedince koji su pušili, ali nisu postigli apstinenciju nakon liječenja vareniklinom, povećanje doze je poboljšalo apstinenciju u odnosu na nastavak, dok je za neapstinente inicijalno liječene CNRT-om povećanje doze ili prijelaz na vareniklin poboljšalo apstinenciju i može biti održiva strategija spašavanja.