Dokazi upućuju da su rizici od ortostatske hipotenzije i padova veći odmah nakon početka uzimanja antihipertenziva. Međutim, malo se zna o povezanosti između početka uzimanja antihipertenziva i rizika od prijeloma među starijim štićenicima domova za starije i nemoćne osobe koji obično primaju te lijekove.

U retrospektivnoj kohortnoj studiji štićenika domova za starije i nemoćne veterane (VA) od 2006. do 2019., istraživači su identificirali 13 000 štićenika koji su započeli s prvim ili dodatnim antihipertenzivnim lijekovom i 52 000 štićenika u kontrolnoj skupini (srednja dob 78). Primarni ishod bio je kombinacija prijeloma zdjelice, kirurški liječenog prijeloma kuka i prijeloma humerusa, radijusa i ulne koji su zahtijevali intervenciju unutar 30 dana od početka uzimanja antihipertenziva.

Stopa incidentnih prijeloma bila je 5,4 na 100 osoba-godina u promatranoj grupi na antihipertenzivima i 2,2 na 100 osoba-godina u kontrolnoj skupini (prilagođeni omjer rizika, 2,4). Uvođenje lijekova također je bilo povezano s povećanim rizikom od padova koji su zahtijevali prijam u hitnu službu ili hospitalizaciju (aHR, 1,8) i sinkope (aHR, 1,7). Rizici od prijeloma bili su povišeni, u usporedbi s kontrolnom skupinom i to kod osoba s demencijom (aHR, 3,3), sistoličkim krvnim tlakom ≥140 mm Hg (aHR, 3,1), dijastoličkim krvnim tlakom ≥80 mm Hg (aHR, 4,4) i kod onih koji nisu u bližoj povijesti uzimali antihipertenzivne lijekove (aHR, 4.8).

Kod starijih bolesnika je antihipertenzivna terapija dokazano korisna, osobito u liječenju kardiovaskularnih bolesti. Međutim, uvijek treba razmišljati i o potencijalnim rizicima i mogućem razvoju nuspojava.

To uključuje i prijelome, koji mogu biti kompleksni u ovoj skupini bolesnika. Trenutna studija također sugerira (iako neizravno) da bi bilo mudro rutinski provjeravati ortostatske promjene krvnog tlaka kod štićenika domova za starije i nemoćne osobe tijekom prvog mjeseca nakon započinjanja ili povećavanja doze antihipertenziva.