Alergijske bolesti kao što su alergija na hranu, atopijski dermatitis, alergijska astma i alergijski rinitis prototipski su primjeri bolesti u patogenezi kojih je složena interakcija genetskih/epigenetskih i okolišnih čimbenika.

Poznato je da epigenetski mehanizmi igraju ključnu ulogu u patogenezi alergijskih poremećaja, posebno kroz posredovanje učinaka čimbenika okoliša, poznatih modifikatora rizika. Okolišni čimbenici nisu samo čimbenici rizika, već igraju važnu ulogu u razvoju i pogoršanju alergijskih bolesti. Izravni ili neizravni učinci okolišnih čimbenika na epigenetske mehanizme i na ekspresiju gena pogoduju razvoju alergijskih bolesti. Ekspozicija čimbenicima iz zatvorenog prostora poput grinja iz kućne prašine ili ekspozicija duhanskom dimu može značajno povećati pojavu astme i/ili alergijskog rinitisa, kao i ekspozicija čimbenicima iz vanjskog prostora poput polutanata, česticama mikroplastike i nanoplastike, koji mogu utjecati na alergogenost u tzv. prirodnih alergena, ali i na funkcionalnost epitelne barijere i modifikaciju imunološkog odgovora.

Klimatske promjene i globalno zatopljenje imaju značajne učinke na povećanje rasta alergenih vrsta, porast koncentracije alergogenih peludi kao i trajanje sezone polenacije. Osim toga, virusi i drugi patogeni prepoznati su i kao čimbenici rizika za pojavu i pogoršanje alergijskih bolesti. Brojni modifikatori mikrobioma te čimbenici koji utječu na funkcionalnost barijera, kao što su različiti nutrijenti, također su prepoznati kao čimbenici rizika za razvoj alergijskih bolesti. U ovom preglednom članku, objavljenom u Liječničkom vjesniku, raspravljamo o čimbenicima rizika za pojavu i razvoj alergijskih bolesti u djece.

Mirjana Turkalj, Ivana Banić