Gestacijski rinitis javlja se  početkom 2. ili u 3. tromjesečju trudnoće, s trajanjem > 6 tjedana, prisutni su povezani alergijski simptoma, a 2-3 tjedna nakon poroda dolazi do potpunog spontanog povlačenja.

Prevalencija rinitisa tijekom trudnoće kreće se od 18% do 30%, bilo da je već postojeći (npr. alergijski ili infektivni) ili je tek dijagnosticiran. Otprilike polovica slučajeva već postojećeg rinitisa pogoršava se tijekom trudnoće, što dovodi do gestacijskog rinitisa, čija je prevalencija približno 22%.

Ostaje nejasnoća o patofiziologiji gestacijskog rinitisa, "hormonskog rinitisa". Hormoni beta-estradiol i progesteron dovode do povećanja H1 histaminskih receptora na epitelnim i endotelnim stanicama nosa, što potiče migraciju ili degranulaciju eozinofila.

Iako je gestacijski rinitis benigni, njegovi simptomi i dalje mogu smetati i mogu se ublažiti. Uz dijetetske i higijenske mjere (ispiranje nosa s velikim volumenom) i izbjegavanje alergena, lokalni tretmani uključuju nazalne kortikosteroide, po mogućnosti u kombinaciji s antihistaminicima, i sistemske antihistaminike. Tijekom trudnoće dopušteni su nazalni kortikosteroidi, oralni antihistaminici [isključujući azelastin hidroklorid prije 10. tjedna] i ipratropijev bromid. Što se tiče sprejeva koji kombiniraju kortikosteroide i antihistaminike, moguća je kombinacija mometazonfuroata i olopatadina, ali ne i kombinacija azelastin hidroklorida i flutikazonpropionata prije 10. tjedna trudnoće.

Konačno, treba izbjegavati oralne vazokonstriktore koji se nalaze u mnogim lijekovima koji se izdaju bez recepta. Imunoterapiju na alergene treba odgoditi nakon poroda.