Postoje različite definicije frutarijanstva. Po jednoj, da biste bili frutarijanac, barem polovica vaših kalorija mora dolaziti iz sirovog voća; ostalih 25 % do 50 % kalorija obično dolazi iz orašastih plodova, sjemenki, povrća i cjelovitih žitarica. Strogi frutarijanci, pak, jedu do 90 % voća i samo 10 % orašastih plodova i sjemenki.

Razlozi zašto se ljudi upuštaju u tako restriktivne oblike prehrane su različiti. Smatra se da su glavni motivatori zdravstveni i/ili vjerski, moralni ili etički razlozi. Slično kao i zagovornici paleo dijete, mnogi sljedbenici frutarijanske prehrane hvale taj plan prehrane kao izvornu prehranu čovječanstva. Neki su uvjereni da ljudi nisu svejedi, već plodojedi. Plodojed je onaj koji se hrani pretežno ili jedino plodovima radi opstanka i održanja. Zagovornici tog uvjerenja navode da je ljudski probavni sustav fiziološki ustrojen za probavu voća i sirovog povrća. Iako je to možda nekada bila istina, ljudsko tijelo je evoluiralo. Nadalje, neki frutarijanci motivirani su željom da ne ubiju niti jedan živi organizam, čak ni biljke — zbog čega jedu samo plodove biljke.

Koji god da im je motiv, takav izbor prehrane iznimno je restriktivan i nepovoljan za ljudski organizam. Možda na prvu ruku to nekom zvuči zdravo, ali kad se čovjek tako hrani dulje vrijeme, nastaje opasan manjak kalcija, bjelančevina, željeza, cinka, vitamina D, većine vitamina B (osobito B12) i esencijalnih masnih kiselina. Restriktivne prehrane također su često povezane s poremećajem hranjenja koji se naziva orthorexia nervosa, a koji uključuje nezdravu opsjednutost zdravom prehranom. Ono što je možda počelo kao želja za jedenjem veće količine voća i povrća može u konačnici dovesti do poremećaja prehrane, depresije i anksioznosti. U Velikoj Britaniji je 2001. zabilježen slučaj smrti devetomjesečne djevojčice koju su roditelji hranili samo voćem.

U znanstvenoj literaturi koja se može naći na PubMed-u vrlo je malo članaka o frutarijanstvu – uglavnom su to prikazi raznih slučajeva kod kojih je došlo do nekih gadnih poremećaja zdravlja zbog te prehrane. Causso i suradnici objavili su 2010. prikaz slučaja pacijenta koji je upao u tešku ketoacidozu zbog izgladnjivanja uzrokovanog frutarijanskom prehranom.

Vetrani i suradnici 2020. su objavili prikaz pacijenta oboljeloga od šećerne bolesti tipa 1 koji je zbog ideoloških uvjerenja prešao na frutarijanstvo. Nakon tri mjeseca na toj prehrani, kontrola glukoze u krvi još uvijek je bila optimalna, dok su trigliceridi u plazmi i jetreni enzimi bili iznad normalnih vrijednosti. Nakon još 3 mjeseca pogoršala se kontrola glukoze u krvi, trigliceridi u plazmi i jetreni enzimi bili su unutar normalnih vrijednosti, a otkrivena je i hiperkalijemija. U ovom prikazu slučaja, stroga frutarijanska dijeta bila je povezana s ranim negativnim promjenama u nekim biokemijskim parametrima, također uz prisutnost optimalne kontrole glukoze u krvi. Autori zaključuju kako savjetovanje o prehrani ostaje ključno u praćenju bolesnika sa šećernom bolesti tipa 1 kako bi se osigurala personalizirana terapija i pratile promjene u prehrani koje mogu utjecati na zdravlje.

Storti i suradnici 2021. su objavili prikaz pacijenta koji je imao reverzibilnu demenciju zbog prelaska na frutarijansku prehranu.

Kirurške komplikacije u 22-godišnjaka na frutarijanskoj prehrani kojem se u crijevima stvorio fitobezoar – masa koja nastaje nepotpunim probavljanjem biljnih tvari – opisali su 2017. Slavin i suradnici.

Bez dokaza o prednostima takve restriktivne prehrane, jasno je da ljudi koji slijede takvu prehranu potencijalno ozbiljno ugrožavaju svoje zdravlje. Iako je moguće uzimati dodatke prehrani koji bi mogli spriječiti nastanak ozbiljnog manjka pojedinih hranjivih tvari, takvu zamisao mogli bi odbaciti oni s ortodoksnim pogledima na frutarijanstvo. Uključivanje više voća i povrća u uravnoteženu prehranu daleko je sigurniji i zdraviji način pristupa konzumaciji voća.

Livia Puljak