Prema aktualnim smjernicama Europskog reanimacijskog vijeća prioriteti u naprednim mjerama održavanja života u odraslih su kompresija prsnoga koša s minimalnim prekidima i rana defibrilacija. Iako je endotrahealna intubacija zlatni standard zbrinjavanja dišnoga puta, smjernice upućuju na zbrinjavanje dišnoga puta postupno, od bazičnih tehnika zbrinjavanja dišnoga puta prema složenijim, sukladno iskustvu liječnika i učinkovitosti ventilacije. U Hrvatskoj timovi izvanbolničke hitne medicine (IBHM) najčešće uključuju mlade liječnike bez dovoljno izobrazbe i iskustva u naprednim tehnikama zbrinjavanja dišnoga puta.

Cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika u oporavku spontane cirkulacije pri kardiopulmonalnoj reanimaciji (KPR) u uvjetima IBHM ovisno o izboru tehnike zbrinjavanja dišnoga puta. Retrospektivno smo analizirali podatke iz programa e-Hitna kroz desetogodišnje razdoblje u Zavodu za hitnu medicinu Krapinsko-zagorske županije. U analizu su uključeni svi bolesnici kod kojih su KPR proveli timovi IBHM unutar 20 minuta od poziva. Tehnike zbrinjavanja dišnoga puta koje su se analizirale bile su: orofaringealni tubus, i-gel maska, endotrahealni tubus. Istraživanjem je obuhvaćeno 968 ispitanika srednje dobi od 70 godina. U 74,61% ispitanika uzrok aresta bio je kardijalne etiologije.

U provedenom istraživanju nije pronađena statistički značajna razlika u uspješnosti oživljavanja između tri skupine ovisno o tehnici zbrinjavanja dišnoga puta (p=0,74, χ2-test).