Istraživanje je provedeno u regiji Friuli Venezia Giulia u Italiji tijekom 22-godišnjeg razdoblja (2003.-2024.). Analizirani su podaci od 3315 pacijenata sa srčanim udarom s elevacijom ST-a (STEMI), koji su primljeni u kardiološki odjel Sveučilišne bolnice u Trstu.

Ključni nalazi:

1. Brzina započinjanja CPR-a: Istraživanje je pokazalo da je brzina započinjanja CPR-a ključna za preživljavanje i dugoročne ishode, a ne tko izvodi reanimaciju. Svako kašnjenje od 5 minuta u povratku spontane cirkulacije povećava rizik od smrti za 38%.

2. Uloga laika: Proporcija laika koji izvode CPR značajno se povećala tijekom posljednjih desetljeća. Iako je ohrabrujuće da sve više laika pruža CPR, 80% zastoja rada srca događa se u kućnim uvjetima, što naglašava potrebu za daljnjom edukacijom javnosti iz osnovnih mjera održavanja života (BLS).

3. Slični ishodi: Dugoročni ishodi preživljavanja bili su slični bez obzira na to je li CPR izvodio laik ili hitna medicinska služba.

Istraživači su zaključili da je za preživljavanje pacijenata s vanbolničkim srčanim zastojem ključna brzina započinjanja kardiopulmonalne reanimacije. Povećanje broja educiranih osoba za CPR-a može značajno poboljšati stope preživljavanja.

Preporuke:

1. Edukacija javnosti: Potaknite edukaciju iz osnovnih mjera održavanja života (BLS) među općom populacijom kako bi se povećala stopa laičke reanimacije.

2. Brza intervencija: Naglasite važnost brze intervencije i započinjanja CPR-a čim prije, bez obzira na to tko izvodi reanimaciju.

3. Praćenje i podrška: Osigurajte kontinuirano praćenje i podršku pacijentima koji su preživjeli zastoj srca van bolnice kako bi se poboljšali dugoročni ishodi.