Tim s Instituta za medicinska istraživanja Garvan otkrio je da stres nadjačava prirodnu reakciju mozga na sitost, što dovodi do neprestanog javljanja signala nagrađivanja, koji onda potiču konzumaciju ukusnije hrane. To se događa u lateralnoj habenuli, dijelu mozga smještenog u talamusu, koja kada se aktivira obično prigušuje te signale nagrađivanja.

“Naši rezultati otkrivaju da stres može nadjačati prirodnu reakciju mozga koja umanjuje zadovoljstvo dobiveno jelom — što znači da je mozak kontinuirano nagrađivan da nastavlja jesti”, kaže profesor Herzog, autor studije i gostujući znanstvenik na Garvan institutu.

“Pokazali smo da kronični stres, u kombinaciji s visokokaloričnom prehranom, može potaknuti sve veći unos hrane, kao i sklonost slatkoj, vrlo ukusnoj hrani, potičući tako dobivanje na tjelesnoj težini i pretilost. Ovo istraživanje naglašava koliko je zdrava prehrana ključna u stresnim situacijama.”

Dok neki ljudi jedu manje tijekom razdoblja stresa, većina će jesti više nego inače i odabrati kalorijski bogatije opcije s visokim udjelom šećera i masti.

Kako bi razumjeli što je u pozadini takvih prehrambenih navika, tim s instituta je na modelima miševa istraživao kako različita područja u mozgu reagiraju na kronični stres kod različito hranjenih miševa.

“Otkrili smo da je područje poznato kao lateralna habenula, koje je inače zaduženo za isključivanje reakcije mozga na nagrađivanje, bilo aktivno kod miševa na kratkotrajnoj dijeti s visokim udjelom masti kako bi se životinja zaštitila od prejedanja. Međutim, kada su miševi bili pod kroničnim stresom, ovaj dio mozga ostao je tih — dopuštajući signalima nagrađivanja da ostanu aktivni i potiču hranjenje iz užitka, ne reagirajući više na regulatorne signale sitosti,” objašnjava autor dr. Kenny Chi Kin Ip s Instituta Garvan.

“Otkrili smo da su miševi pod stresom na dijeti bogatoj mastima dobili dvostruko veću težinu od miševa na istoj dijeti koji nisu bili pod stresom.”

Istraživači su otkrili da je za dobivanje težine odgovorna molekula NPY, neuropeptid Y, koju mozak prirodno proizvodi kao odgovor na stres. Kada su istraživači blokirali NPY i spriječili ga da aktivira moždane stanice u lateralnoj habenuli kod miševa pod stresom na dijeti bogatoj mastima, miševi su konzumirali manje utješne hrane, što je rezultiralo manjim dobivanjem na težini.

Istraživači su zatim proveli “test sukraloze “—dopuštajući miševima da izaberu hoće li piti vodu bez ili onu koja je umjetno zaslađena sukralozom.

“Miševi pod stresom na dijeti bogatoj mastima konzumirali su tri puta više sukraloze od miševa koji su bili samo na dijeti bogatoj mastima, što sugerira da stres ne samo da stvara veću nagradu pri jelu, već posebno potiče želju za slatkom, ukusnom hranom”, kaže profesor Herzog.

“Ključno je da nismo vidjeli ovu sklonost prema zaslađenoj vodi kod miševa pod stresom koji su bili na redovnoj dijeti.”

“U stresnim situacijama lako je potrošiti puno energije i osjećaj nagrade dobiven kroz hranu može vas umiriti i tada je povećanje energije kroz hranu korisno. Ali kada se stres doživljava kroz dulji vremenski period, čini se da on mijenja jednadžbu, potičući mozak na konzumiranje hrane koja je dugoročno loša za tijelo”, kaže profesor Herzog.

Istraživači kažu da njihova otkrića identificiraju stres kao kritičan regulator prehrambenih navika koji može nadjačati prirodnu sposobnost mozga da uravnoteži energetske potrebe osobe.

“Ovo istraživanje naglašava koliko stres može ugroziti zdrav energetski metabolizam”, kaže profesor Herzog. “To je podsjetnik da izbjegavate stresan način života i što je ključno – ako se nosite s dugotrajnim stresom – pokušajte jesti zdravo i kloniti se nezdrave hrane.”

Izvornik: Ip CK, Rezitis J, Qi Y, i sur. Critical role of lateral habenula circuits in the control of stress-induced palatable food consumption. Neuron. 2023 May 31:S0896-6273(23)00383-5.

Prevela: Kristina Brozić, dr. med.