Nekoliko vrsta dokaza sugerira da izloženost kanabisu i sintetskim kanabinoidima može pridonijeti riziku od psihoze. Spektar ishoda psihoza povezanih s kanabisom i kanabinoidima kreće se od kratkotrajnih psihotičnih stanja do kroničnih psihotičnih poremećaja. Osim opservacijskih podataka, eksperimentalne laboratorijske studije pružaju uvjerljive dokaze da kanabis, njegov glavni psihoaktivni sastojak delta-9-tetrahidrokanabinol i sintetski kanabinoidi izazivaju akutna kratka psihotična stanja karakterizirana pozitivnim, negativnim i kognitivnim simptomima koji nalikuju simptomima shizofrenije.

Kanabis može izazvati psihotični poremećaj (psihotični poremećaj izazvan kanabisom, CIPD) koji traje nekoliko dana do tjedana, koji često zahtijeva kliničku intervenciju, nestaje nakon prestanka uporabe i ponavlja se nakon ponovnog izlaganja. U Danskoj je sve veća potentnost kanabisa povezana s povećanom incidencijom CIPD-a. Zanimljivo je da se kod oko 50% pacijenata s dijagnozom CIPD-a godinama kasnije redijagnosticira shizofrenija ili bipolarni poremećaj, što sugerira da bi CIPD mogao biti preteča kroničnog psihotičnog poremećaja. Nadalje, čini se da je stopa “pretvorbe” u shizofreniju najveća za CIPD u odnosu na psihoze izazvane drugim supstancama. Međutim, ostaje nejasno da li CIPD evoluira u shizofreniju ili su CIPD i shizofrenija povezani, ali ipak različiti.

Osim gore navedenih kratkih sindroma, epidemiološke studije povezuju izloženost kanabisu s većim rizikom (2 do 4 puta) za shizofreniju. Odnos doza-odgovor je linearan, tako da češća i intenzivnija uporaba te uporaba kanabisa veće potentnosti nosi veći rizik. Ostali umjereni čimbenici uključuju raniju dob izloženosti, traumu iz djetinjstva i izloženost drugim drogama.

Je li odnos između kanabisa i psihoze uzročan treba razmotriti odvojeno za ishode psihoze koje propitujemo. Tijesni vremenski odnos između izloženosti kanabinoidima i pojave psihotičnih stanja uočen u eksperimentalnim studijama pruža snažne dokaze koji podupiru uzročnu vezu. Isto tako, s CIPD-om, pojava psihoze kod izlaganja kanabisu, njezino rješavanje s apstinencijom i njezino ponavljanje s ponovnim uzimanjem, također čine uvjerljiv argument za uzročnost. Nasuprot tome, dokazi koji povezuju kanabis i shizofreniju uglavnom su iz epidemioloških studija, koje nisu bez ograničenja. Dok se ove studije pokušavaju prilagoditi ometajućim čimbenicima, uključujući uporabu drugih droga, latentnu psihozu, već postojeću izloženost kanabisu i druge psihičke poremećaje, svaka točna procjena uzročnosti je ograničena i ovisi o hvatanju i mjerenju svih relevantnih poznatih i nepoznatih ometajućih čimbenika.

Odnos između kanabisa i shizofrenije ispunjava, u različitim stupnjevima, niz klasičnih Hillovih kriterija uzročnosti, uključujući jačinu, konzistentnost, specifičnost, vremensku dimenziju, smjer, biološki gradijent, koherentnost i vjerodostojnost povezanosti i podupiruće eksperimentalne dokaze.

Činjenica da je endokanabinoidni sustav uključen u neurorazvojne procese podupire biološku vjerojatnost da izloženost kanabisu tijekom adolescencije ometa neurorazvojne procese i time povećava rizik od shizofrenije. Međutim, što se tiče vremenske dimenzije, predložena je hipoteza obrnute uzročnosti, prema kojoj rizik za shizofreniju donosi rizik za uporabu kanabisa, više nego što rizik za uporabu kanabisa donosi rizik za shizofreniju. Studije genomske povezanosti (GWAS) pružaju dokaze za dvosmjernu uzročnu vezu između uporabe kanabisa i shizofrenije, ali sugeriraju veći doprinos obrnutih uzročnih mehanizama i zajedničkog genetskog rizika i za shizofreniju i za uporabu kanabisa (genetske zbunjivanje).

Klasični kriteriji uzročnosti imaju ograničenja, osobito kada se primjenjuju na multifaktorijalne poremećaje. Shizofrenija, ili “skupina shizofrenija” kako ju je nazvao Bleuler, vjerojatno je heterogena u etiopatogenezi. Možda bi izloženost kanabisu mogla biti povezana s određenim podtipom psihoze koji je zakopan unutar skupine shizofrenija. Nadalje, u skladu s multifaktorijalnom etiopatogenezom, kanabis nije ni potreban ni dovoljan da izazove shizofreniju. Vjerojatnije je da je kanabis djelomično uzročan, jer u interakciji s drugim čimbenicima kao što je genetska predispozicija stvara veći rizik od shizofrenije.

Dok je središte pozornosti bilo na tome uzrokuje li kanabis nove slučajeve psihoze, riskiramo previdjeti utjecaj kanabisa na one s već utvrđenim psihotičnim poremećajima. Visoke stope uporabe kanabisa od strane osoba sa shizofrenijom pripisane su “samoliječenju”, ali postoji malo dokaza koji podupiru tu hipotezu. Nasuprot tome, postoje jasni dokazi o negativnom utjecaju kanabisa na tijek shizofrenije, s izraženijim pozitivnim simptomima, stopom recidiva, broju posjeta odjelima hitne pomoći, hospitalizacijama, beskućništvom i pravnim problemima. Shizofrenija je među prvih petnaest vodećih uzroka invaliditeta i financijski je opterećujuća. Stoga dodatni troškovi zbog posljedica komorbidne uporabe kanabisa mogu biti znatni.

Zaključno, primamljivo je spekulirati kakav bi utjecaj smanjenje ili eliminacija izloženosti kanabisu kod adolescenata moglo imati na stopu psihoza. Na primjer, studija EU-GEI je našla da bi se, ovisno o regiji, značajan udio (12-50%) slučajeva prve epizode psihoze mogao izbjeći ako visokopotentni kanabis više nije dostupan.

Budući da se krajolik kanabisa nastavlja razvijati, moramo ostati zabrinuti zbog rizika od ishoda psihoza povezanih s kanabisom.

Reference:

1. 1. D’Souza DC, DiForti M, Ganesh S, i sur. Consensus paper of the WFSBP task force on cannabis, cannabinoids and psychosis. World J Biol Psychiatry. 2022;23(10):719-42.
   2. D’Souza DC, Perry E, MacDougall L, i sur. The psychotomimetic effects of intravenous delta-9-tetrahydrocannabinol in healthy individuals: implications for psychosis. Neuropsychopharmacology. 2004;29(8):1558-72.
   3. Hjorthøj C, Larsen MO, Starzer MSK, Nordentoft M. Annual incidence of cannabis-induced psychosis, other substance-induced psychoses and dually diagnosed schizophrenia and cannabis use disorder in Denmark from 1994 to 2016. Psychol Med. 2021;51(4):617-22.
   4. Starzer MSK, Nordentoft M, Hjorthøj C. Rates and Predictors of Conversion to Schizophrenia or Bipolar Disorder Following Substance-Induced Psychosis. Am J Psychiatry. 2018;175(4):343-50. Erratum in: Am J Psychiatry. 2019;176(4):324.
   5. Di Forti M, Quattrone D, Freeman TP, i sur. The contribution of cannabis use to variation in the incidence of psychotic disorder across Europe (EU-GEI): a multicentre case-control study. Lancet Psychiatry. 2019;6(5):427-36.
   6. Gillespie NA, Kendler KS. Use of Genetically Informed Methods to Clarify the Nature of the Association Between Cannabis Use and Risk for Schizophrenia. JAMA Psychiatry. 2021;78(5):467-8.
   7. Hjorthøj C, Posselt CM, Nordentoft M. Development Over Time of the Population-Attributable Risk Fraction for Cannabis Use Disorder in Schizophrenia in Denmark. JAMA Psychiatry. 2021;78(9):1013-9.
   8. D’Souza DC, Abi-Saab WM, Madonick S, i sur. Delta-9-tetrahydrocannabinol effects in schizophrenia: implications for cognition, psychosis, and addiction. Biol Psychiatry. 2005;57(6):594-608.

 Izvornik: D’Souza DC. Cannabis, cannabinoids and psychosis: balanced view. World Psychiatry. 2023;22(2):231-2.

Preveo: dr. sc. Ivan Ćelić, dr. med.