U multinacionalnom randomiziranom istraživanju BEST-CLI (Best Endovascular versus Best Surgical Therapy in Patients with CLTI) s dvije kohorte, prednost kirurškog zahvata u odnosu na endovaskularni pristup bila je ograničena na skupinu s dostupnom venom safenom, navode Farber i sur. (pročelnik vaskularne i endovaskularne kirurgije na Sveučilištu u Bostonu, Massachusetts, SAD).

Kandidati za BEST-CLI morali su imati CLTI (Chronic Limb-Threatening Ischemia) koji je uzrokovao tešku ishemiju te su ih kirurzi i srčanožilni stručnjaci ocijenili kao kandidate za obje vrste intervencija. Bolesnici koji ispunjavaju uvjete tada su uvršteni u kohortu 1 ako se vena safena smatrala najboljom vrstom premoštenja tijekom slikovne analize. Ako nisu ispunjavali te uvjete, bili su uvršteni u kohortu 2. Bolesnici su randomizirani da se podvrgnu kirurškom ili endovaskularnom zahvatu tek nakon što je kohorta dodijeljena.

Primarna kompozitna krajnja točka sastojala se od procijenjene prve veće reintervencije, kao što je nova premosnica ili trombektomija, amputacija iznad gležnja ili smrt bilo kojeg uzroka. U kohorti 1, primarna kompozitna krajnja točka postignuta je u 42,6 % u kirurškoj skupini i 57,4 % u endovaskularnoj skupini, što se prevodi u relativno smanjenje rizika od 32 % (omjer rizika, 0,68; P < 0,001) u korist operacije na kraju medijana od 2,7 godina praćenja. Glavna prednost bila je razlika u reintervencijama. Niža stopa u kirurškoj skupini (9,2 % prema 23,5 %) prevedena je u relativno smanjenje rizika od 65 % za ovu krajnju točku (HR 035; P < 0,001). Smanjenje amputacija iznad gležnja u kirurškoj skupini (10,4 % prema 14,9 %) također je bilo značajno niža (HR 0,73; P = 0,04), ali nije bilo razlike u smrtnosti svih uzroka (33 % prema 37,6 %) (HR 0,98; P = 0,81). BEST-CLI je uključio 150 lokacija u Sjevernoj Americi, Europi i Novom Zelandu. Kohorta 1, koja je randomizirala 1 434 bolesnika, u odnosu na 396 bolesnika u kohorti 2, za koju autori navode da je "možda nedostatna".

Nakon medijana praćenja od 1,6 godina u kohorti 2 nešto niži udio bolesnika koji su dosegli kompozitnu krajnju točku u kirurškoj skupini u odnosu na endovaskularnu skupinu (42,8 % prema 47,7 %) nije imao statističku značajnost (HR 0,79; P = 0,12). Za pojedinačne sastavnice niža stopa ponovnih intervencija u kirurškom dijelu (14,4 % prema 25,6 %) dosegnula je statističku značajnost (HR 0,47; P = 0,002), ali i amputacija (14,9 % prema 14,1 %) i smrt svih uzroka (26,3 % prema 24,1 %) bila je brojčano, ali ne značajno veća u kirurškoj skupini.

Primarna krajnja točka sigurnosti bili su glavni štetni srčaložilni događaji. To se nije značajno razlikovalo ni u jednoj kohorti. Također nije bilo velikih razlika između skupina u riziku od perioperaticijskih komplikacija. Obnavljanje cirkulacije bilo kojim pristupom ima veliki povoljan učinak na dobrobit bolesnika, prema Matthewu Menardu (suvoditelju endovaskularne kirurgije u Brigham and Women's Hospital, Boston, Massachusetts, SAD). U ovoj podstudiji, predstavljenoj odvojeno od primarnih rezultata BEST-CLI, analiza je potvrdila da je početna životna kakvoća bila izuzetno loša, bilo mjerenjem instrumentom za specifičnu bolest kao što jeVascuQol ili generičkim instrumentima, kao što je SF-12.

Goran Augustin