Promatrajući dobno-spolnu strukturu, muškarci su podložniji ovoj vrsti ozljeda od žena, što potvrđuju brojna istraživanja, a najčešće iz razloga što su češće i intenzivnije sportski aktivni od žena. Većina ozljeda pojavljuje se između 30. i 50. godine života. Ozljedama su posebno podložne osobe koje se sportom bave samo povremeno i često se uopće ne zagrijavaju prije sportske aktivnosti, što pospješuje mogućnost nastanka rupture. Simptomi uključuju iznenadnu pojavu boli u području potkoljenice i same tetive, koju pacijenti opisuju kao glasno škljocanje i osjećaj snažnog udarca u potkoljenicu.

Cilj ovoga rada bio je utvrditi najoptimalniji model liječenja ruptura Ahilove tetive kroz pregled znanstvene literature u dostupnim bazama podataka.

Metode: Pretraga je izvršena unutar tri baze podataka, uključujući PubMed, ReserchGate i Web of Science, a nakon eliminacije članaka prema unaprijed postavljenim kriterijima odabrano je pet randomiziranih studija za pristup daljnjoj analizi.

Rezultati: Studije obuhvaćaju 484 pacijenta s rupturom Ahilove tetive, od čega ih je 244 podvrgnuto kirurškom, a preostalih 240 neoperativnom liječenju. Rezultati različitih testiranja pokazali su kako kirurški pristup ima manji rizik od ponovne rupture, u čijoj se skupini pacijenata ponovna ruptura dogodila u 3,27% slučajeva, dok je kod nekirurške skupine ovaj udio iznosio 9,58%. Međutim, u kirurškoj skupini zabilježene su i veće komplikacije, najčešće povezane s infekcijama i stanjem mekog tkiva. Što se tiče funkcionalnih ishoda, većina studija nije pronašla statistički značajne razlike među skupinama kada su u pitanju snaga, raspon pokreta, opseg potkoljenice ili Leppilahti rezultat.

Zaključak: Kirurški pristup liječenju ruptura Ahilove tetive se pokazao sigurnom metodom s odličnim kliničkim i funkcionalnim ishodom koji omogućuje raniji povrat aktivnostima te bolju kvalitetu života u usporedbi s neoperativnim liječenjem.

Luka Dagelić , Fabijan Čukelj , Lorena Đula , Fabijan Čukelj jr.