Šišmiši su povezani s mnogim najsmrtonosnijim epidemijama bolesti koje su se dogodile tijekom proteklih pola stoljeća – uključujući pandemiju COVID-19, koja je ubila najmanje 7 milijuna ljudi i vuče korijene iz obitelji koronavirusa koje prenose šišmiši. Iako znanstvenici još uvijek pokušavaju otkriti kako je taj virus zarazio ljude, deseci drugih izbijanja mogu se povezati s ljudskim upadima u područja puna šišmiša.

Kako bi ispitao gdje bi se sljedeća pandemija mogla pojaviti, Reuters je upotrijebio dva desetljeća podataka o izbijanju bolesti i podatke o okolišui na taj način odredio mjesta na planetu koja su najosjetljivija na "zoonotsko širenje". Virusi prelaze sa šišmiša na ljude putem posrednika-domaćina, poput svinje, čimpanze ili cibetke, ili izravnije putem ljudskog kontakta s urinom, izmetom, krvlju ili slinom šišmiša.

Novinari Reutersa razgovarali su s desecima znanstvenika, čitali opsežna akademska istraživanja i putovali u zemlje bogate šišmišima diljem svijeta kako bi saznali povećava li rizik za pandemiju ljudsko uništavanje divljih područja. Ta analiza podataka – prva takve vrste – otkrila je da se globalni ekonomski sustav sudara s prirodom i ugrožava zdravlje ljudi, dok se šume bogate šišmišima krče kako bi se napravilo mjesta za farme, rudnike i ceste.

Evo ključnih zaključaka ispitivanja:

• Pronađeno je više od 9 milijuna četvornih kilometara na Zemlji gdje su 2020. godine bili zreli uvjeti za širenje virusa koji prenose šišmiši, što bi moglo izazvati još jednu pandemiju. Ta područja, koja su nazvana "zone skoka", protežu se cijelim globusom i pokrivaju 6% Zemljine kopnene mase. To su uglavnom tropska područja bogata šišmišima, a koja prolaze kroz brzu urbanizaciju.
• Gotovo 1,8 milijardi ljudi – svaki peti čovjek – živjelo je u područjima s visokim rizikom širenja virusa od 2020. To je 57% više ljudi koji žive u zonama skokova nego prije dva desetljeća, povećavajući izglede da bi se smrtonosni virus šišmiša mogao proširiti. Štoviše, ti ljudi žive bliže jedni drugima, povećavajući šanse da se izbijanje bolesti razvije u globalnu pandemiju koja se brzo širi.
• Reutersova analiza otkrila je visok rizik prelijevanja na mjestima, uključujući Kinu, gdje se pojavio COVID-19; susjedni Laos, gdje su znanstvenici identificirali najbliže rođake u divljini virusa odgovornog za trenutnu pandemiju; Indija, gdje pola milijarde ljudi živi u zonama skokova koje se brzo šire, najviše od svih nacija; i Brazil, koji ima najviše ugroženog zemljišta od svih zemalja, dok ljudi pustoše Amazonu.
• Znanstvenici kažu da katalizator izbijanja bolesti nije ponašanje šišmiša, već naše vlastito ponašanje. Žeđ za resursima – željeznom rudom, zlatom, kakaom i gumom, da spomenemo samo neke – pokreće nekontrolirani razvoj divljih područja i povećava rizik od globalnih pandemija kroz veći kontakt sa životinjama, kažu znanstvenici.
• Pritisak na nekoć udaljene šume daje virusima priliku za širenje i mutaciju dok prelaze među životinjske vrste, a na kraju i na ljude. Smrtonosni virus Nipah posljednjih se desetljeća prelio s azijskih voćnih šišmiša na svinje, a sa svinja na ljude. Nipah je nedavno dokazao da može zaraziti ljude izravno kroz kontakt s tjelesnim tekućinama šišmiša.
• Čovječanstvo uništava ključna staništa prije nego što znanstvenici imaju vremena proučiti ih. Ne samo da razvoj dovodi ljude u bliži kontakt s patogenima koji bi mogli imati pandemijski potencijal; također eliminira tajne koje priroda može čuvati, a koje bi mogle biti od vrijednosti za znanost. Na primjer, sposobnost šišmiša da žive s višestrukim virusima, a da ne podlegnu mnogima koji mogu biti smrtonosni za druge sisavce, mogla bi dati važno znanje za stvaranje cjepiva, lijekova ili drugih inovacija.
• Vlade i korporacije malo rade na procjeni rizika. U Gvineji bogatoj šišmišima, Sierra Leoneu, Liberiji, Obali Bjelokosti i Gani – gdje je Reuters utvrdio da je rizik od pandemije među najvišima u svijetu – neriješeni zahtjevi udvostručili bi teritorij koji se koristi za istraživanje i vađenje ruda, na ukupno 400.000 četvornih kilometara, područje veće od Njemačke. Gotovo jedna trećina tog proširenja bila bi u postojećim zonama skokova, gdje je rizik prelijevanja već visok. Iako te zemlje zahtijevaju od rudarskih kompanija da procijene potencijalne štete za okoliš koje bi nove koncesije mogle prouzročiti, nijedna od kompanija ne zahtijeva procjenu rizika prelijevanja.