Prema trajanju bol u vratu se dijeli na akutnu, trajanja do 6 tjedana, subakutnu trajanja 6 do 12 tjedana i kroničnu trajanja dužeg od 12 tjedana. Lokalizirana bol u vratu u pravilu je mišićnog podrijetla (bolni miofascijalni sindrom), podrijetla iz ligamenata ili malih zglobova kralježnice, a ima prvenstveno karakteristike nociceptivne boli. Šireća (iradirajuća) bol iz vrata posljedica je kompresije živčanih korjenova (cervikobrahijalni sindrom s radikularnom distribucijom boli, parestezija i neurološkog ispada) ili kompresije kralježnične moždine (cervikalna mijelopatija), a ima prvenstveno karakteristike neuropatske boli. Valja naglasiti da se i miofascijalna bol može širiti u glavu (tenzijska glavobolja), ruku (cervikobrahijalni sindrom bez tipične radikularne distribucije boli i bez popratnog neurološkog ispada), grudnu kralježnicu i prsni koš te, ako dugo traje, može poprimiti karakteristike neuropatske boli. Također, promjene malih zglobova između prva tri vratna kralješka mogu uzrokovati širenje boli u glavu (cervikalna glavobolja) koja je tipično jednostrana.

Tenzijsku i cervikalnu glavobolju, za razliku od migrenozne glavobolje, u pra-
vilu ne prate dodatni simptomi poput aure, fotofobije, fonofobije i mučnine.

Klinički pregled pri bolovima u vratu uključuje procjenu zakrivljenosti i pokretljivosti vratne kralježnice, palpaciju spinoznih nastavaka kralježnice, mišića u području vrata i ramena te tipičnih bolnih točaka (tzv. triger točke), neurološki pregled ruku i nogu (procjena osjeta, mišićne snage i tonusa te refleksa), pregled hoda, koordinacije i ravnoteže. Spurlingov test je validan i osjetljiv klinički test u dijagnostici cervikalne radikulopatije. Najčešći simptom cervikalne radikulopatije je bol praćena parestezijama radikularne distribucije, dok se migićna slabost razvija tek u oko 15 % bolesnika, a od spinalnih korjenova najćešće su zahvaćeni C5, C6 i C7 korijen. Glavni uzrok kompresije živčanog korijena u podrućju vratne kralježnice jesu degenerativne promjene malih zglobova, unkovertebralnih zglobova i intervertebralnog diska, a u manjoj mjeri hernija intervertebralnog diska.

Bolovi u vratu mogu značajno utjecati na obavljanje svakodnevnih aktivnosti i na kvalitetu života. Funkcionalna procjena vrši se pomoću funkcionalnih upitnika kao što je indeks NDI (engl. The Neck Disability Index).

Liječenje vratobolje uključuje primjenu lijekova (a nalgetici, antidepresivi, antiepileptici, lokalni anestetici), edukaciju bolesnika, ergonomsku prilagodbu radnog mjesta, primjenu kineziterapije, krioterapije, termoterapije i elektroterapije (TENS, IFS), trakciju, miofascijalnu relaksaciju, manipulaciju, primjenu ortoza, kineziotaping, anesteziološke invazivne postupke (npr. radiofrekventnu denervaciju malih zglobova kralježnice) i u konačnici kirurško liječenje.

Nadica Laktašić Žerjavić