Bol u prsima pri naporu i zaduha ili bol u prsima koji se javljaju u mirovanju glavni su simptomi koronarne arterijske bolesti (engl. coronary artery disease - CAD), koji se tradicionalno pripisuju insuficijenciji epikardnih koronarnih arterija. Međutim, u 2/3 žena i 1/3 muškaraca s anginoznim smetnjama i u 10 % bolesnika s akutnim infarktom miokarda, koronarografijom se ne verificira značajna stenoza epikardnih koronarnih arterija. U tim slučajevima, mikrovaskularna koronarna bolest (engl. coronary microvascular disease - CMD) glavni je uzročni čimbenik. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi patofiziologiju CMD-a iz kardiološke, endokrinološke i reumatološke perspektive. U bolesnika s CMD-om prisutna je poremećena mikrovaskularna vazodilatacija, što dovodi do nesposobnosti organizma da se nosi s potrebama miokarda za kisikom, a time i razvoja ishemijske boli. CMD, uočen kod upalnih autoimunosnih reumatskih i endokrinih/metaboličkih poremećaja, objedinjuje kardiologiju, reumatologiju i endokrinologiju. Uzročni čimbenici uključuju trajnu sustavnu upalu i endokrine/metaboličke abnormalnosti koje izravno utječu na koronarnu mikrovaskulaturu. U prošlosti je procjena mikrocirkulacije bila izvediva samo primjenom invazivnih tehnika, poput procjene rezerve koronarnog protoka. Trenutačno se primjenom naprednih slikovnih modaliteta, kao što je srčanožilna magnetska rezonancija (engl. cardiovascular magne tic resonance - CMR), može procijeniti CMD neinvazivno i bez ionizirajućeg zračenja.

CMD se može očitovati raznim simptomima, od kojih je 1/3 do 2/3 izraženo kao tipična bol u prsima pri naporu, a češće se nalazi u žena tijekom menopauze nego u muškaraca. Atipična manifestacija uključuje bol u prsima u mirovanju ili dispneju pri naporu, ali simptomi nakon vježbanja nisu neuobičajeni. Liječenje nitratima manje je učinkovito kod CMD-a, jer je njihovo vazodilatacijsko djelovanje u koronarnoj mikrocirkulaciji slabije izraženo nego u epikardnim koronarnim arterijama. Iako su se u liječenju CMD-a koristili i klasični i novi lijekovi, još uvijek postoje brojna pitanja vezana i za patofiziologiju i za liječenje ovog poremećaja. Potencijalni učinci antireumatskih i endokrinih lijekova na evoluciju CMD-a zahtijevaju daljnju procjenu.

CMD je multifaktorska bolest koja dovodi do ishemije/fibroze miokarda, sama ili u kombinaciji s epikardnom koronarnom bolešću. Endotelna disfunkcija/vazospazam, sustavna upala i/ili neuroendokrina aktivacija mogu djelovati kao uzročni čimbenici i spojiti kardiologiju, reumatologiju i endokrinologiju. Trenutačno primjena naprednih slikovnih modaliteta, a posebno CMR-a, omogućuje pouzdanu procjenu opsega i težine CMD-a. Ova mjerenja ne bi se trebala ograničiti samo na "čiste srčane bolesnike", jer je poznato da CMD pogađa većinu bolesnika s autoimunosnim reumatskim i endokrinim/metaboličkim poremećajima.

Petra Radić