Određivanje dobi predstavlja jedan od glavnih izazova forenzične znanosti. Koristi se za identifikaciju nepoznatih tijela u forenzici i arheologiji, kao i za procjenu dobi u pravnim, legalnim i kriminalističkim slučajevima. Za procjenu se mogu koristiti zubna tkiva zbog izrazite rezistencije svoje anorganske strukture. Kod odraslih je procjena puno zahtjevnija jer se bazira na analizi degenerativnih promjena koje nastaju starenjem i mogu biti vrlo individualne. Postojeće metode procjene dentalne dobi u odraslih osoba dijele se na morfološke, radiološke, biokemijske i molekularne. Učinkovitost metoda pokazala se različitom u različitim etničkim i dobnim skupinama te nije svaka primjenjiva na svakoj skupini zuba. Glavni nedostatak mnogih metoda jesu zahtjevni laboratorijski postupci i dug vremenski period potreban da se metoda izvrši. Vjerojatnost točne procjene kronološke dobi povećava se korištenjem više različitih metoda. Znanost se usmjerava ka pronalaženju jedinstvene i učinkovite metode procjene dentalne dobi. Pronalaženje univerzalne, jedinstvene metode procjene dobi u odraslih jedan je od glavnih ciljeva forenzičnih stomatologa danas.

Sara Huskić, Dražen Cuculić