Cistične promjene teško je dijagnosticirati samo na temelju kliničke slike i rendgenskog nalaza, stoga je dijagnostički postupak nužno upotpuniti punkcijom cističnog sadržaja te, prema potrebi, ostalim tomografskim radiološkim pretragama, kao što su trodimenzionalno snimanje kompjuteriziranom tomografijom (CBCT, od engl. Cone Beam Computed Tomography) ili magnetskom rezonancom (MR). Patohistološka dijagnostika jedina je tehnika koja točno definira vrstu cistične lezije.

U terapiji cista glavni je cilj enukleacija ciste u potpunosti. Odabir operativne tehnike ovisi o veličini i lokalizaciji ciste. Male ciste, do tri centimetra u promjeru, uklanjaju se postupkom enukleacije (metoda Partsch II) neovisno o lokalizaciji. Velike ciste, promjera većeg od tri centimetra, u donjoj se čeljusti mogu ukloniti postupkom enukleacije, marsupijalizacijom (metoda Partsch I), dvofaznom tehnikom po Hermannu, Broschovom metodom te metodom Partsch II sa sukcijom.

Velike ciste gornje čeljusti operiraju se rinološkim metodama: Caldwell-Lucovom tehnikom, tehnikom prema Loebelu te čuvenom Denkerovom cistektomijom. Dekompresija je operativna tehnika koja se može primijeniti u gornjoj i donjoj čeljusti. Unatoč cijeloj paleti kirurških postupaka, Partsch II metoda je odabira u liječenju cista gornje i donje čeljusti.

Tena Velčić, Josip Kranjičić, Tomislav Katanec