Glavni cilj postupnika je da pomogne u razlučivanju čvorova koji mogu potencijalno biti zloćudni ili u budućnosti mogu izazvati subjektivne poteškoće.

U posljednjem desetljeću čvor u štitnjači postao je jedan od najčešćih problema. Učestalost pronalaska čvora u populaciji kreće se od 19% pa do čak 68%, po nekim serijama i taj porast učestalosti djelomično se pripisuje i visoko rezolutnim radiološkim pretragama.

Po otkrivanju čvora u štitnjači dijagnostika se sastoji od pretraga koje pokazuju funkciju štitnjače (hormoni, scintigrafija), pretraga koje dijagnosticiraju izgled i građu štitnjače (ultrazvuk), te pretraga koje dijagnosticiraju građu čvora i promjena nađenih u štitnjači (citologija). Ukoliko je potrebna preciznija obrada za zloćudne promjene ili čvorove u štitnjači koji se spuštaju u prsnu šupljinu, rade se i dodatne radiološke pretrage (CT, MRI).

Važnost slučajno nađenih čvorova u štitnjači je u raspoznavanju dobroćudnih od zloćudnih tumora Većina čvorova je dobroćudna i klinički nevažna i dovoljno je samo redovito praćenje. Zloćudni tumori su najčešće papilarni karcinom (85%), potom folikularni karcinom (11%), medularni karcinom (3%), a najrjeđi je anaplastični karcinom (do 1%).  Liječenje je kirurško, a za dobro diferencirane karcinome izlječenje je od 76% u stadiju IV do 99% u stadiju I bolesti.

Renato Janušić, Vladimir Bedeković, Drago Prgomet, Zaviša Čolović, Hrvoje Mihalj