Najbolji primjer takvog alata je upotreba likovnosti, koju vrlo često koristimo, ne samo kao dijagnostičko, već i kao psihoterapijsko sredstvo. Upotrebom, npr. slike i crteža omogućujemo ventilaciju, tj. smanjenje tjeskobe, sublimaciju, uvid u nesvjesno funkcioniranje i dana nam je mogućnost praćenja terapije i razumijevanja terapijskog analitičkog procesa. Interpretacija crteža nikad nije jednosmjeran proces, već zahtijeva dijalog terapeuta i pacijenta, te izvrsno poznavanje pacijenta. Tehnika je upotrebljiva za široki raspon psihopatologije kako u djece i adolescenata, tako i u odraslih.

Ovim radom želimo ukazati, kako na aktualnu prisutnost upotrebe crteža i slike kao dijela psihoanalitički orijentiranog psihoterapijskog procesa liječenja djece i adolescenata na našim prostorima, tako i na nezaobilazno značenje i nužnost upotrebe ove tehnike u dijagnostičkom i terapijskom smislu u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji.

Zorana Kušević, Stjepan Greguraš