Traheotomija spada među najhitnije kirurške zahvate kojima je cilj olakšati bolesniku disanje, spasiti ga od gušenja ili od sigurne smrti. Postoje brojne indikacije zbog kojih se izvodi traheotomija, te je za liječnike od iznimne važnosti poznavati indikacije, kontraindikacije i osnovne tehnike.

Opće indikacije za traheotomiju uključuju akutnu respiratornu insuficijenciju s očekivanom potrebom za dugoročnom mehaničkom ventilacijom, neuspjelo prekidanje mehaničke ventilacije, opstrukcije gornjih dišnih putova, te obilno nakupljanje sekreta. Oko 5-10% bolesnika u jedinicama intenzivne njege ima potrebu za korištenjem mehaničke ventilacije.

Najčešće indikacije za traheotomiju su: opstrukcija gornjeg dišnog puta, nemogućnost odstranjenja sekreta iz donjih dišnih putova, potreba za mehaničkom ventilacijom i prolongirana intubacija i kirurški zahvati u području glave i vrata.

Nakon što je postavljena indikacija za izvođenje traheotomije, tri kriterija valjaju biti zadovoljena da bi se sa zahvatom moglo započeti:

1. Mogućnost hiperekstenzije vrata

2. Postojanje razmaka od barem 1 cm između donje krikoidne hrskavice i juguluma zbog potrebe za reintubacijom

3. Tolerancija bolesnika na prolaznu hiperkapniju i hipoksemiju

Ukoliko su zadovoljeni ovi uvjeti, moguće je nastaviti sa zahvatom. Neispunjavanje ovih uvjeta prve su od kontraindikacija koje dijelimo na relativne i apsolutne. Apsolutne kontraindikacije:

• Infekcije
• Malignomi u području izvedbe traheotomije
• Teški poremećaji koagulacije

Relativne kontraindikacije:

• Teški anatomski uvjeti
• Frakture vratne kralježnice
• PEEP > 10 cm H2O
• Stanje nakon traheotomije ili nakon drugih zahvata na području glave i vrata
• Djeca i mladi

Komplikacije kirurških zahvata uobičajena su pojava, te je nužno uzeti u obzir njihovu moguću pojavu tijekom procjene rizika izvođenja zahvata. Uobičajeni akutni rizici traheotomije uključuju krvarenje, oštećenje okolnih struktura, neuspjeh uspostavljanja funkcije dišnog puta. Učestalost i težina ovih komplikacija ovise o raznim čimbenicima, uključujući odabir metode traheotomije, vještinu i iskustvo operatera, te anatomske i fiziološke karakteristike bolesnika. Teško je predvidjeti učestalost nepoželjnih ishoda upravo zbog interakcije čimbenika koji utječu na ishod. Među najučestalije kasne komplikacije traheotomije spada razvoj granulacijskog tkiva koja može biti subklinička ili se pak pojaviti kao uzrok nemogućnosti prekida ventilacije, neuspješne dekanulacije ili kao uzrok opstrukcije gornjeg dišnog puta uslijed neuspjele dekanulacije.

Sve češća uporaba traheotomije od velikog je značaja. Od kirurga se zahtijeva opsežno znanje, kao i od drugih liječnika koji će kasnije brinuti o traheostomi, a to postaje osobito bitno zbog činjenice da se traheotomija sve češće izvodi izvan operacijskih dvorana, te sve rjeđe otvorenom kirurškom metodom. Osim same vještine, za ispravno izvođenje traheotomije potrebno je primijeniti optimalnu metodu u ispravnom trenutku.

Mario Bilić, Bojan Đurkas, Lana Kovač Bilić