Amnezija je najčešće posljedica ozljede glave, različitih funkcionalnih i organskih bolesti mozga, drugih bolesti organizma ili jakih duševnih potresa.
Amnezija je kvantitativni poremećaj pamćenja. Pojam dolazi od grčkih riječi (a = ne + mnesis = sjećanje) i označava gubitak pamćenja, nesjećanje, potpuno ili djelomično zaboravljanje činjenica, događaja i slično, koji se odnose na određeni vremenski period. Amnezija je najčešće posljedica ozljede glave, različitih funkcionalnih i organskih bolesti mozga, drugih bolesti organizma ili jakih duševnih potresa.
Pamćenje je povezano s dva važna procesa, a to su učenje i sjećanje. Organska amnezija nastaje usljed fizičkih, toksičnih i drugih čimbenika koji izazivaju promjene u strukturi i/ili funkciji središnjeg živčanog sustava. U tim slučajevima amnezija je izazvana kako onemogućavanjem procesa upamćivanja, tj. stvaranja engrama ili slika sjećanja, tako i nesposobnošću da se oni zadrže i reproduciraju.
U praksi se organska amnezija najčešće vidi zbog oštećenja dubljih moždanih struktura ili moždane kore; poslije ozljeda mozga, ili pak nakon težih trovanja, epileptičkog napada, delirantnih pomućenja svijesti ili sumračnih stanja, poremećaja moždane cirkulacije ili degenerativnih promjena pojedinih dijelova mozga. Najčešća je posttraumatska amnezija, koja može biti retrogradna ili anterogradna.
U spremanju i reprodukciji znanja važnu ulogu imaju moždane strukture ispod moždane kore, limbički sustav, hipokampus, mamilarna tijela i dorzomedijalna jezgra talamusa. Oštećenje tih struktura uzrokuje nemogućnost pohranjivanja novog materijala (anterogradna amnezija), ili prisjećanja pamćenja iz recentne prošlosti (retrogradna amnezija).
Za razliku od kratkotrajnog pamćenja, dugotrajno pamćenje nije vezano uz određena moždana područja već uz integritet cjelokupne moždane kore. Najčešće se javlja kod Alzheimerove i vaskularne demencije.
Razlikujemo još prolaznu, globalnu amneziju koja se javlja kod smetnji moždane cirkulacije, najčešće u talamusu i hipokampusu. Oštećenja različitih dijelova mozga, smještenih dublje ispod moždane kore, zbog drugih uzroka a ne cirkulacijskih promjena, najčešće temporalnog režnja, talamsa ili obostranog oštećenja hipokampusa također uzrokuju gubitak kratkotrajnog pamćenja.
Amnezije psihogenog, funkcionalnog porijekla, katkad pod imenom disocijativna amnezija je poremećaj u kojem nema strukturnog oštećenja mozga ili poznatog neurobiološkog uzroka. Često je uzrok psihogene amnezije očigledan.
Liječenje amnezija ovisno je o uzroku koji je doveo do poremećaja pamćenja. Liječimo sam uzrok poremećaja pamćenja. U određenom broju slučajeva dolazi do potpunog oporavka pamćenja, ali ponekad oštećenje ostavlja trajne posljedice na pamćenje.
Vida Demarin