PID je upala gornjeg dijela spolnog sustava, koja najčešće nastaje ascendentnim širenjem mikroorganizama iz donjeg dijela spolnog sustava. Manifestira se raznim kombinacijama: mukopurulentnim cervicitisom, endometritisom, salpingitisom, ooforitisom, tuboovarijskim apscesom, parametritisom i pelveoperitonitisom. Predstavlja važan javnozdravstveni problem zbog ozbiljnih mogućih posljedica. Najčešći je uzrok neplodnosti, ektopične trudnoće i kronične zdjelične boli.

Klinički kriteriji za dijagnozu zdjelične upalne bolesti su u prošlosti bili previše strogi pa je značajan dio bolesnica ostao neliječen. Uvažavajući potencijalno ozbiljne komplikacije i nepreciznu dijagnostiku danas se preporučuje empirijsko liječenje nakon postavljene presumptivne dijagnoze PID-aza spolno aktivne mlade žene i ostale s rizikom za spolno prenosive bolesti, koje imaju bol u donjem dijelu trbuha uz još jedan ili više minimalnih kriterija pri ginekološkom pregledu: bolnost cerviksa pri pomicanju ili osjetljivost uterusa ili adneksa. Prema novim smjernicama Središtaza kontrolu i prevenciju bolesti(engl. Centers for Disease Control and Prevention – CDC) SAD-a, PID se liječi prema protokolu prikazanom u tablicama 1. i 2. Kriteriji za bolničko liječenje (hospitalizaciju) oboljelih od PID-a su: ne može se isključiti akutni abdomen (npr. appendicitis), tuboovarijski apsces, trudnoća, teško oboljeli (povraćanje ili visoka tjelesna temperatura), ne toleriranje oralnog liječenja i rezistencija na oralno liječenje. Ukoliko nakon tri dana liječenja ne uslijedi kliničko poboljšanje indicirana je hospitalizacija i dodatne pretrage uključujući i laparoskopiju. Bolesnicama s intrauterinim sistemom ne treba preporučiti uklanjanje istog, osim ukoliko ne dođe do kliničkog poboljšanja nakon 48-72 sata od početka liječenja.

Tablica 1. Preporučeni protokol intramuskularnog i oralnog liječenja PID-a

Tablica 2. Preporučeni protokol parenteralnog liječenja PID-a

Deni Karelović

Klinika za ženske bolesti i porode KBC Split, Split