Dok se zbog čestog supkliničkog tijeka bolest može lako previdjeti i/ili neadekvatno liječiti, najteži oblici bolesti zahtijevaju uz antibiotike i operativno liječenje. Posljedice PID-a mogu značajno utjecati na reproduktivno zdravlje (ektopična trudnoća, neplodnost) ili kvalitetu života žene (kronična zdjelična bol).

Spolno prenosive bakterije Neisseria gonorrhoeae, Chlamydia trachomatis i Mycoplasma genitalium najčešći su, ali ne i jedini uzročnici PID-a, i u većini slučajeva radi se o polimikrobnom procesu. u koji su uključeni i drugi mikroorganizmi koji lako ascendiraju iz donjeg reproduktivnog sustava kad se razvije upala, a najčešće su to Mycoplasma hominis, Gardnerella vaginalis, Haemophilus influenzae, Enterobacteriaceae, vrste roda Streptococcus, anaerobi, pa i Trichomonas vaginalis.

Sunčanica Ljubin Sternak

Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb; Katedra za medicinsku mikrobiologiju i parazitologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Adekvatna mikrobiološka dijagnostika ključna je u postavljanju etiološke dijagnoze, liječenju i prevenciji PID-a. Infekcija se dokazuje u uzorcima donjeg (obrisak rodnice, obrisak vrata maternice, prvi mlaz urina) i/ili gornjeg dijela spolno-mokraćnog sustava koji se uzimaju tijekom laparoskopije (bioptat endometrija ili sluznice jajovoda), a u novije vrijeme moguća je i molekularna dijagnostika u uzorku menstrualnog tkiva. Premda je laparoskopija zlatni standard u dijagostici i stupnjevanju PID-a, izvođenje laparoskopije isključivo zbog uzimanja uzoraka za mikrobiološku dijagnostiku nije opravdano budući da se uzorci uzeti tijekom laparoskopije ne smatraju boljim uzorcima za dokaz infekcije od endocervikalnog uzorka.

U slučaju sumnje na PID potrebno je: a) uzeti obrisak rodnice koji se izravno mikroskopski pregleda kako bi se procijenio broj leukocita i druge eventualne abnormalnosti (trihomonijaza, bakterijska vaginoza) i b) obrisak rodnice ili vrata maternice i/ili prvi mlaz urina za molekularnu dijagnostiku (C. trachomatis, N. gonorrhoeae i M. genitalium) i c)obriske endocerviksa; jedan za procjenu broja leukocita i drugi za klasičnu bakteriološku analizu. C. trachomatis, i M. genitalium dokazuju se isključivo molekularnim metodama mikrobiološke dijagnostike, a N. gonorrhoeae i M. hominis i kultivacijom radi potrebe izrade antibiograma. Sve češće su u upotrebi multiplex PCR testovi koji omogućuju istovremenu detekciju više uzročnika u jednom kliničkom uzorku. Upotreba seroloških metoda u dijagnostici PID-a izazvanog s C. trachomatis nije standardizirani dijagnostički postupak, premda postoje istraživanja koja su dokazala postojanje povezanost između PID-a i povišenog titra protutijela na C. trachomatis. S obzirom da je upalna bolest zdjelice povezana sa spolno prenosivim infekcijama, preporuča se napraviti serologiju na ostale spolno prenosive infekcije (hepatitis, HIV, lues).