Istraživanje je uključilo oko 7,2 milijuna pacijenata, među kojima su zatim izdvojeni oni koji su bili hospitalizirani zbog infekcija, i podatke o stopama samoubojstva u toj kategoriji pacijenata. Podaci su dobiveni iz danskih nacionalnih zdravstvenih registara. Tijekom tridesetdvogodišnjeg praćenja, 11% pacijenata bilo je hospitalizirano zbog infekcija, a 0,45% ih je počinilo samoubojstvo.

Nakon multivarijatne prilagodbe podataka, hospitalizacija zbog infekcije bila je povezana sa 42% većim rizikom za samoubojstvo u usporedbi s pacijentima koji nisu imali teške infekcije. Dugotrajnije liječenje i veći broj infekcija bili su povezani s većim rizikom za samoubojstvo. Pacijenti s hepatitisom i AIDS-om bili su pod najvećim rizikom.

Autori zaključuju da bi oko 10% samoubojstava moglo biti posljedica teških infekcija što ukazuje na činjenicu da bi infekcije mogle imati značajnu ulogu u razvoju patofizioloških mehanizama koji dovode do suicidalnog ponašanja. Pretpostavlja se da teške infekcije dovode do opće inflamacije te na specifične načine utječu na neurotransmisijske mehanizme što dovodi do suicidalnih ideja. Nužno je podrobnije istražiti navedenu problematiku i razviti strategije liječenja na osnovu novih saznanja, a do dobivanja podrobnijih informacija, potrebno je posvetiti pažnju psihičkom stanju pacijenata s teškim infekcijama kako bi se spriječile ili barem ublažile posljedice koje infekcije imaju na psihu pacijenata.